Boris Dežulović: Pulp Faction

Raširena je predrasuda kako je HDZ tradicionalistička stranka okrenuta memljivoj, vlažnoj prošlosti, upravo panično zatvorena vlastitoj sadašnjosti, pa nam je iznenađenje već i kad hadezeovca vidimo na Twitteru ili Tinderu, a kamoli, štajaznam, na Bug Future Showu.

A na tradicionalnom zagrebačkom Bug Future Showu, ove godine pod motom ‘Umjetnost znanosti’, jedan takav ne samo da je uzeo aktivnog učešća, već je održao i uvodno predavanje. I to kakvo: stani pa slušaj. Sam se pučki tribun Stjepan Radić reinkarnirao i preveo u Stevea Jobsa, pa učlanio u HDZ – pomislio bi neuk netko poput mene, prije nego što shvati da je to zapravo Robert Kopal, premijerov posebni savjetnik za nacionalnu sigurnost i šef HDZ-ovog Odjela za analitiku i članstvo, široj javnosti poznatiji kao ‘crni labud’, a užoj kao iskusni IT-stručnjak prekaljen u obavještajno-analitičkim službama.

Odnosno ‘problem solver’, kako se radije sam predstavlja.

‘Rješavač problema’ Robert Kopal u Plenkovićevu HDZ-u – ako sam dobro shvatio – dođe nešto poput Harveyja Keitela u Tarantinovu ‘Pulp Fictionu’, nezaboravnog The Wolfa, u podzemlju naduboko čuvenog ‘fixera’ i ‘cleanera’ koji brzo i efikasno uklanja tragove i rješava probleme. I kad ono Samuel L. Jackson i John Travolta kao profesionalni ubojice Jules i Vincent zovu u pomoć bossa Marsellusa – jer su slučajno ubili onog nesretnika i krvlju zasrali cijeli automobil – ovaj im šalje upravo svog, hm, šefa odjela za analitiku i članstvo.

‘I’m Winston Wolfe. I solve problems’, u toj im se divnoj sceni predstavi Marsellusov ‘čistač’, baš kao da se to Robert Keitel, Harvey Kopal, kako se već zove, pojavio na Bug Future Showu.

‘Podatkovni analitičari i znanstvenici su kompleksni i multidisciplinarni, služe se brojnim metodama u rješavanju problema i budućih predviđanja, poput otkrivanja tzv. protuintuitivnih mikrotrendova, koji ako se na vrijeme otkriju mogu povećati konkurentnost’, govorio je tako HDZ-ov guru protuintuitivnih mikrotrendova, pa nastavio: ‘Kad nenormalno postane normalno, normalno postane nenormalno. Je li normalno parkirati na crti, gurati se u dućanu ili kopati nos dok voziš?’

– Nos?! Ko je u vožnji kopal nos? – nisam odolio. – Jel to Robert kopal?

– Rijetko glupa fora – prezrivo me pogledao Kopal.

– Ispričavam se, izvolite.

‘Ako imate samo čekić, svi vam problemi izgledaju kao čavli. Ako klijent nije zadovoljan rješenjima koja imate na zalihi, uvjeravate klijenta da imate rješenje. Problemi su komplicirani i neizvjesni, a biti u pravu u krivo vrijeme isto je kao biti u krivu’, nastavio je guru u uvodnom predavanju i tu sam se, priznajem, malo pogubio. Kopal mi je uskoro zamakao za vijuge, a ja sam dalje kroz zujanje u ušima čuo samo ‘intelligence analysis’, ‘brute force analitika’, ‘data engineering’, ‘data science’, ‘decision science’, ‘data driven decisions’, ‘educated guess’, ‘hindsight bias’, ‘Q-race palace’.

‘Život je pun pukotina, no kroz te pukotine prodire svjetlo’, trgnuo me na koncu Učiteljev glas s pozornice Bug Future Showa: ‘Prihvatite ih i iskoristite za vlastiti rast!’

Pa jasno, kazalo mi se: pukotine! Točno sam u tom trenutku osjetio kako mi se posred čela rastvorila pukotina u lubanji, mala mala, ovolicna, pa sve veća i veća, sve dok kroz nju nije iskočilo treće oko, Oko Spoznaje. I točno sam onda Trećim okom vidio kako gangsterskom bossu Marsellusu Plenkoviću na sjednici šefova vlada EU-a u Bruxellesu vibrira mobitel, i kako ga zovu neki Jules i Vincent iz Lovreća, gdje novinari navodno kopaju po imovini načelnice općine Anite Nosić.

– Ko je kopal Nosić? – ponovo nisam odolio.

– Glupo – kratko me presjekao Robert.

Ispričavam se, gdje sam stao? Da: premijer Marsellus odmah nakon poziva iz Lovreća okrenuo je stranačkog ‘fixera’, i već u sljedećoj sceni, da skratim, na vratima imotskog HDZ-a pojavio se naočiti neki tip s tamnim naočalama i odrješito predstavio: ‘Ja sam Robert Kopal. Ja rješavam probleme.’

Taj film, naime, ja bih volio gledati, jebeš Tarantina i ‘Pulp Fiction’: da vidim kako stranački ‘problem solver’ Robert The Wolf Kopal stiže u Lovreć, da brzo i efikasno sanira štetu nastalu kad je mlada i ambiciozna Anita Nosić, pored žive obiteljske vile s bazenom, subvencioniranim kreditom kupila i stan u Zagrebu. Samo, eto, da vidim lica imotskih hadezeovaca kad ih ‘fixer’ iz Zagreba okupi u svadbenom salonu Venezzia na radionici problem-solvinga, objašnjavajući kako je sad od presudne važnosti djelovati brzo i najprije detektirati protuintuitivne mikrotrendove u Lovreću. To je, brajo moj, ‘brute force analitika’, a ne Bug Future Show.

‘Problem solver’ Harvey Kopal fantastično je točna grafika svega što je, hm, ‘problem’ u Plenkovićevoj stranci, upravo power-point prezentacija raskoraka od sedam milja između arogantnog europejskog predsjednika HDZ-a i svega onoga što HDZ u stvari jest. Gore – iza zatamnjenih stakala konferencijskih sala, blindiranih limuzina i Kopalovih naočala – teške a prazne riječi kopipejstane s predavanja menadžera korporativnih komunikacija i magnetića s frižidera Zdravka Marića; dolje, iza one Krležine Esplanade, seoski komesari HDZ-a razdrljenih poliesterskih košulja i kravata s dezenom fleke od paprčnjaka, i njihova ambiciozna mladunčad s Fejsa što preko Airbnba iznajmljuje stanove dobivene za krizmu od biološkog ili stranačkog ćaće iz državne Agencije za prodaju nekretnina.

Lako je ‘intelligence analysis’ i ‘data engineering’ objasniti Plenkoviću, ali hajde se ti, gospodine rješavaču problema, spusti malo do Lovreća, pa objasni koncept ‘data sciencea’ onoj stranačkoj stareži što ovih dana plaća mise za svoju načelnicu, ili metnimo par kilometara dalje, do Ivanbegovine, pa onu prispodobu o kopanju nosa – kad smo već kod filmskih asocijacija – objasni rođacima s mobilnim zubalima što ministarske kuće čuvaju kao seoske straže u Boormanovu ‘Deliveranceu’.

Power-point u ruke, kume, pa u sve one HDZ-ove županijske i općinske odbore, gdje se šogorima dijele javni poslovi i budžetske pare, gdje mladi hadezeovci u crnim majicama na U i BMW-ima na X kopaju nosove i razgrću pješadiju po magistralnim cestama, a stričevi i ujaci u gradskim vijećima po didovu gumnu crtaju turističke zone. Jebo te data engineering. Džabe ti sve multidisciplinarne podatkovne analize u otkrivanju protuintuitivnih mikrotrendova: da te vidim, kad si već tamo, kako stranačkim komesarima, okupljenima oko janjetine i mlade kapulice u imotskom salonu Venezzia, uz pomoć ‘educated guessa’ objašnjavaš zašto je protiv nepogrešive stranačke intuicije mikrotrend da pola Lovreća glasa za Škoru.

‘Kad nenormalno postane normalno, normalno postane nenormalno’, tumači tako šef Odjela za analitiku i članstvo stranke koja je na tome načelu – na tome dakle da ‘nenormalno postaje normalno’ – i zamišljena i utemeljena, i koja na načelu ‘normalnog nenormalnog’ postoji i opstoji do dana današnjeg. Izvan teritorija nenormalnog HDZ-a jednostavno nema, i ‘problem solver’ – kad bi u HDZ-u uopće bilo tih, kako se reče, problema, i kad bi ih pomoću ‘data driven decisions’ bilo moguće rješavati – potkopao bi sam smisao HDZ-a. ‘Je li normalno parkirati na crti, gurati se u dućanu ili kopati nos dok voziš?’ retorički se na koncu pita šef Odjela za analitiku i članstvo stranke čije članstvo baš ništa drugo i ne radi nego parkira na crti, gura se u dućanu ili kopa nos dok vozi.

– Ko je vozil? – bilo je jače od mene.

– Ja nisam – požurio je Učitelj. – Ja sam Kopal.

‘Život je pun pukotina, no kroz te pukotine prodire svjetlo. Prihvatite ih i iskoristite za vlastiti rast!’ zaključio je HDZ-ov guru protuintuitivnih mikrotrendova, a jednom se Plenkovićevu ministru, vele svjedoci, na te riječi posred čela rastvorilo Treće oko. I već sutradan, prihvatio ministar u rodnom selu napuklu jednu staru kuću kao ćaćinu, prihvatio svaku pukotinu na njoj i iskoristio ih za vlastiti rast, pa trošni kućerak preko noći izrastao u dvoetažnu vilu s bazenom.

Čudo je ta, kako se reče, ‘data science’, hvala ‘problem solveru’ gdje čuo i gdje ne čuo.

(Boris Dežulović)