in , ,

DW: Malo rata oko Nagorno-Karabaha dobro dođe svima

Novi rat, koji se rasplamsao oko Nagorno-Karabaha, je poraz diplomatije

Šta se dogodi kada u jednom konfliktu profitiraju posrednici? Kada na ratu zarađuju? Onda se događa da konflikt svako malo eskalira, kao sada na Kavkazu, komentariše Miodrag Šorić za Deutsche Welle.

Turska bi na primjer mogla da ima umjereni uticaj na svoj „bratski narod” u Azerbejdžanu, pa da se konflikt oko Nagrono-Karabaha ne proširi. Ali, Ankara radije potpiruje sukob. Turska armija je nedavno zajedno sa Bakuom izvela vojni manevar, ohrabrujući Azerbejdžance da uzmu oružje i čak zaprijetila Jermeniji.

Gdje god se Turska umiješala sa predsjednikom Erdoganom na čelu, rat nije bio daleko: na Kavkazu, u Siriji, u Libiji. Erdogan šalje ratne brodove na Grčku i baš ga briga za solidarnost u NATO ili za međunarodno pravo. Njegov cilj je da od Turske napravi nezavisnu regionalnu silu, ako treba i silom. U svakom slučaju Erdogan nije zainteresovan za dugoročni mir na Kavkazu.

NEMA INTERESA ZA POLITIČKIM RJEŠENJEM

I Rusija bi da ostvari uticaj ili da uz veliku pompu demonstrira silu. Kremlj bi mogao da Jermeniju odvrati od nepotrebnih provokacija, na primjer preseljenjem hrišćanskih izbjeglica iz Sirije u Nagorno-Karabah. Teško može da se previdi uticaj Moskve na Jermeniju i Jeravan. Svaka jermenska vlada zna da bez zaštite velikog brata nema ni bezbjednosti zemlje. Moskva ne isporučuje Jermeniji samo oružje, već je stacionirala hiljade vojnika u toj zemlji. Pri tom Moskvi nije stalo do političkog rješenja Nagorno-Karabaha. Ona želi da zadrži status-kvo i njeguje dobre veze sa Bakuom i Jerevanom. Tako se uvijek u konfliktu može stilizovati kao velika sila.

U sporu oko Nagorno-Karabaha nedostaje iskreni posrednik. Rusija i Turska imaju svoje ciljeve. Zbog toga se konflikt redovno zakuhava. Posebno kada se pogorša ekonomska situacija i kada vlade pokušavaju da odvrate pažnju od činjenice da su same zakazale.

PATRIOTIZAM OMAMLJUJE ČULA

Azerbejdžanski predsjednik Alijev stalno je najavljivao kako će da modernizuje privredu i suzbije korupciju. No, malo toga se dogodilo. Azerbejdžan zavisi od izvoza nafte i zemnog gasa. Ali, u toku pandemije korona virusa cijene sirovina su opale, tako da Azerbejdžan ima mnogo manje zarade od izvoza, a budžet je u krizi. Opada kupovna moć i raste nezadovoljstvo građana, takođe i zbog toga što je vlada preopterećena borbom protiv pandemije. Oružane borbe protiv Jermenije odvraćaju pažnju, a Alijev dobija na vremenu. Patriotizam neće napuniti stomak, ali omamljuje čula.

Novi rat, koji se rasplamsao oko Nagorno-Karabaha, je poraz diplomatije. Zapad skoro da uopšte ne intersuju konflikti na obodu Evrope. SAD se kao globalna sila povukla. Evropska unija je pak malo nesposobna a malo nevoljna da preuzme ovu ulogu. I ko na kraju plaća cijenu? Obični ljudi na Kavkazu, jer se niko za njih ne osjeća odgovornim.

Ljekari se masovno prijavljuju za izbore u BiH: Neće nas imati ko liječiti, jer bolje biti političar nego doktor

Na klinici Jezero troje djece pozitivno na koronavirus