in , ,

Emotivni oproštaj tuzlanskog ljekara od kolege koji je izgubio bitku sa koronom: Ne mogu da se naviknem na smrt koja se mogla spriječiti, da je više njih…

Neki dan čitam na komentarima na nekom portalu kako pojedini od ovih zadnjih, bahatih, opasnih po sebe i druge, opasnih po društvo komentarišu kako bi medicinski radnici “trebali da pocrkaju u ovim odijelima, jer ionako ništa ne rade, a sami su birali poziv”. Pa jesmo birali… ali ne OVO…

Jovan Petković, infektolog Klinike za zarazne bolesti na Univerzitetsko kliničkom centru Tuzla, izgubio je jučer borbu protiv koronavirusa. Važio je za velikog čovjeka, profesionalca i vrhunskog infektologa. Od njega se postom punim emocija, ali i neskrivene ljutnje na građane zbog nepoštivanja mjera, nenošenja maski, fešti, komentara…, oprostio njegov kolega prof. dr. sc. Nermin Salkić, v.d. načelnik Klinike za interne bolesti UKC-a Tuzla prof. dr. sc. Nermin Salkić.

“Preminuo je naš kolega, infektolog, otac, suprug… preminuo od Covid-19. Preminuo jer je radio svoj posao, spašavao živote onih koji su se zarazili tuđim nemarom, ali i one koji su se zarazili svojim nemarom, neznanjem, bahatošću…

Neki dan čitam na komentarima na nekom portalu kako pojedini od ovih zadnjih, bahatih, opasnih po sebe i druge, opasnih po društvo komentarišu kako bi medicinski radnici “trebali da pocrkaju u ovim odijelima, jer ionako ništa ne rade, a sami su birali poziv”.

Pa jesmo birali… ali ne OVO…

Poznajem bolest, poznajem sivo, koščato lice smrti. Gledao sam je u oči, gledao sam je dok kosi druge, dok uzima moje najbliže, čak sam ponekada kao ljekar uspijevao i da joj otmem dušu ili dvije, na kratko ili na duže. Mi, zdravstveni radnici smo navikli na nju, dio je posla i ništa bolje ne opisuje taj naš stav nego onaj citat iz Igre prijestolja – “Šta kažemo Bogu Smrti? Ne danas! Ne danas!”

Ali ne mogu i nikad neću moći da se naviknem na uzaludnu, bespotrebnu, preventabilnu smrt. Smrt koja se mogla spriječiti, nije morala da se desi. A ovo je ta situacija – da je njih više držalo distancu, da je više nosilo masku, da je manje njih sjedilo po raznoraznim feštama uz višak ića i pića, manje bi bilo oboljelih, ne bi ovako dugo i intenzivno trajalo, a nas je tako zastrašujuće malo i tako smo umorni. A posebno umorni od uzaludnih smrti, poput ove – iako ova više pogađa, neću lagati, jer je pao jedan od nas.

I tako, biće sigurno onih koji će možda ovo što ispade iz mene loše primiti, komentarisati, a iskreno, šta me briga, kako reče neko mudar, vrijeme je pametni prestanu svojim ćutanjem štediti osjetljiva osjećanja onih manje pametnih, a ionako smo od aplauza svako veče u 20 sati prebrzo dogurali do ovoga sada, za šta ne postoji pristojna riječ u ljudskom vokabularu. Ako se pak, makar jedno opameti i počne da shvaća ozbiljno ovo sa čime se nosimo, biće dosta.

Sutra je novi dan i sutra opet moje kolege i kolegice i moja malenkost idemo da kažemo Bogu Smrti “Ne, danas!”

Bez jednog od nas…”, napisao je dr. Salkić.

Donald Trump pretrpio je najteži poraz od završetka izbora u SAD-u, ovo ni u snu nije sanjao

Obrađeno 96,22 posto biračkih mjesta: Mrtva trka za načelničke pozicije u Novom Gradu u Sarajevu, Kalesiji i Ilijašu