Mnogi ljudi griješe kada stavljaju znak jednakosti između stepena obrazovanja i inteligencije.
Mnogi misle: Inteligentna osoba je ona koja je mnogo čitala, stekla visoko obrazovanje (po mogućnosti humanitarno), mnogo putovala, govori nekoliko jezika i vlada širokim spektrom riječi.
Međutim, može se imati sve to, a i dalje biti neinteligentan.
Postoji velika mogućnost da, iako ništa od toga nema, čovjek i dalje može biti prirodno inteligentan. Obrazovanje ne treba mješati sa inteligencijom. Obrazovanje živi sa starim sadržajem i inteligencijom stvarajući novo, svijest o starom znanju kao novom.
Inteligencija nije samo znanje, već i sposobnost razumijevanja drugih. Ona se manifestuje u hiljadama i hiljadama sitnica: u sposobnosti da se poštuju drugi, neisticanje sebe u grupi, da se (bez pompe i traženja zahvalnosti) pomogne drugom.
Takvi ljudi znaju su da cijene dobre pjesme, znaju da ispričaju zanimljivu priču koja se dogodila njima ili drugima, vode uredan život, znaju da tuguju i da se raduju sa drugima. Inteligencija, to je sposobnost razumijevanja, sagledavanja, to je tolerantan odnos prema svijetu i ljudima.
