Marica Gajić o narednim koracima poslije Eurobasketa.
Marica Gajić najbolja sportistkinja BiH i jedna od najomiljenijih košarkašica u BiH trenutno se oporavlja od povrede koju je zadobila u osmini finala Eurobasketa tokom utakmice protiv Hrvatske.
Maricu na jesen čekaju klupska takmičenja, a zatim i kvalifikacije za Svjetsko prventsvo u košarci. Za BUKU je govorila o emocijama nakon povrede, planovima i ambicijama tokom buduće solo, ali i reprezentativne karijere, a otkrila nam je i ko je njena najveća podrška.
Na početku, čestitam za sjajnu igru, i žao mi je što je što nisi mogla igrati sve utakmice, koliko je tebi teško pala činjenica da ne možeš igrati?
Ako uzmemo u obzir da je to obnovljena povreda i da sam se tek oporavljala i vraćala od višemjesečne pauze i povrede koja me je odvojila od terena, jako teško. U istom momentu sam plakala zbog povrede i plakala zbog pobjede protiv Hrvatske kada smo se plasirali u četvrtfinale, dvije jake emocije u jednom momentu. Uvijek je teško biti van terena i gledati djevojke kada se bore na terenu, a nemoći im pomoći naročito kada se radi o četvrtfinalu i utakmicama koje odlučuju o plasmanu na Svjetsko prvenstvo. Teško, ali uz ove djevojke je sve lakše.
Ipak bila si tu srcem.
Uvijek sam tu srcem. I navijanjem, ako ništa drugo trudila sam se da im da pružim podršku izvan terena i da ih savjetujem. Kada ne igram, možda sam u prednosti jer malo bolje vidim situaciju na terenu i mogu im pomoći.
Kako sada teče oporavak?
Trenutno čekam posljednje konsultacije s doktorima kako bih nastavila s terapijom i rehabilitacijom koju ću jedan dio raditi u Sarajevu zatim i u Francuskoj gdje ću igrati sljedeću sezonu.
Ti, ali i cijela ženska reprezentacija ostavljate srce na terenu, šta da očekujemo od kvalifikacija za svjetsko prvenstvo?
Pa srce na terenu sigurno. To uvijek možete očekivati od nas i da ćemo ući bez straha u svaku utakmicu. Naravno s poštovanjem prema drugim ekipama, ali nikako podcjenjivanjem. Mislim da smo kroz ovo prvenstvo stekle pobjednički mentalitet što je bilo jako bitno za našu ekipu i našu budućnost. Ipak smo mi mlada generacija imamo još mnogo godina pred nama. Trudićemo se da ostavimo svoj maksimum i da pokažemo zašto smo završile pete na Evropskom prvenstvu i da to nije slučajno. Smatram da mi možemo ravnopravno igrati sa bilo kojom reprezentacijom svijeta.
Šta je najveći hendikep naše reprezentacije, je li to novac, uslovi, šta Vam nedostaje da budete još bolje?
Sve ono što je van terena i što nije u našim rukama je hendikep za nas. To su svakako finansije, kao i u svakom sektoru ili segmentu naših života u ovoj državi. Nadam se da smo svojim rezultatima i uspjesima, prvenstveno skrenule pažnju na sebe i da ćemo uz medijsku podršku promijeniti to stanje.
Šta je najveća snaga naše ženske košarkaške reprezentacije?
Naše zajedništvo i timski duh koji imamo, ali i srce koje, ja kažem, niko nema srce kao mi i uvijek ću to ponoviti. Mi se poznajemo dugo i podrška smo jedna drugoj i van reprezentativnih obaveza, van okupljanja i takmičenja – u privatnom životu, ali i klubovima u koje odlazimo tokom sezone.
Poslale ste snažnu poruku političarima, otkud toliko skromnosti da odbijete spektakularni doček i zamijenite ga prijemom kod gradonačelnice?
S jedne strane možemo reći da je skromnost jer mi želimo da smo uz ljude koji su zaista i iskreno uz nas. Mi najviše volimo kada su naša podrška djeca jer znamo da ona imaju najčistija srca i da su tu bez ikakve zle namjere. S druge strane, možda to nije bila naša skromnost jer time smo htjele poslati opomenu i upozoriti, dati do znanja ljudima kojima treba, da niko neće kupiti poene na našim uspjesima i da nam takvo okruženje ne treba nakon uspjeha nego u pripremnom dijelu kada nam treba podrška. Kada nam treba finansijska podrška koja je sada izostala. Što se tiče priprema i finansija, mi smo ipak imale kvalitetne pripreme koje nam je savez obezbjedio. Nismo sigurne na koji način, ali potrudili su se da imamo dobre pripreme za Evropsko prvenstvo.
Ko su ti ljudi? Hoćemo li ih imenovati ili nisu vrijedni ni pomena?
Ja se stvarno ne miješam u te stvari i ne volim da imenujem nikoga i iskreno da kažem pravim se da nisam ni upućena u te stvari.
Ljudima je uvijek zanimljivo kako Marica, iz Bijeljine igra za BiH? Zašto BiH?
U posljednje vrijeme se povlače izjave koje su poprimile rekla bih politički oblik ili se koriste u političke svrhe što ja stavrno ne volim jer smatram da nema potrebe da se to pominje. Trebalo bi da postane normalno da neko igra za državu u kojoj je rođen. Zašto postavljati uopšte pitanje oko toga. Naravno da svako ima pravo na svoj izbor i ne osuđujem ljdue koji su se odlučili za druge države zbog boljih uslova. Ovo je bila moja odluka, ja sam osjećala da želim da igram za BiH i tu nije bilo upitnika uopšte.
Imaš li negativnih komentara iz svoje lokalne sredine?
Uvijek ima negativnih komentara jer smo mi takav narod i takav nam je mentalitet ali toga ima svugdje. Toga ima i u Sarajevu, Zenici i u manjim sredinama i u Bijeljini. Možda je to u Bijeljini izraženije s obzirom na način na koji Bijeljina funkcioniše i strani prema kojoj je okrenuta, ali nikada nisam imala problema i na te bezazlene komentare trudim se da se uopšte ne obazirem.
Ko je tvoja najveća podrška? S kim pričaš na kraju dana kad prođe trening, utakmica, kad nema djevojaka, navijača, novinara?
To je moja porodica, majka i sestra prvenstveno. One su te koje me uvijek podignu kada padnem, koje mi uvijek znaju dati dobar savjet, koje su najvjerniji navijači – u privatnom životu i na profesionalnom nivou. One nekako moje pobjede i moje poraze proživljavaju teže nego ja, ali uvijek imaju tu dozu energije i ljubavi da mi pruže kad mi je najpotrebnije, i kada su umorne i kada znam da im je moje karijere preko glave i moje košarke, one uvijek smognu snage da mi uljepšaju dan i da se osjećam bolje.
Tvoja sestra je novinarka, kakav je osjećaj kad te ona intervjuiše? Bude li ti lakše ili teže?
Teško je u smislu da moramo biti profesionalni, a najradije bih je izgrlila u tom momentu. Ono što preovladava kada ona uzima izjave od mene je ponos. Stvarno sam ponosna na ono što je ona ostvarila i način na koji ona gazi kroz život. Ona je neko na koga se u pojedinim momentima ugledam iako je mlađa od mene. Tu upornost i svijest koju ona ima, nema nijedna osoba koju sam imala priliku upoznati.
Gdje te gledamo od jeseni?
U Francuskoj, u timu Flammes carolo basket, prenosi Buka.
