Poznata i priznata bh., ali i regionalna pjevačica narodne muzike Amela Zuković u februaru ove godine napunit će pune 42 godine estradnog radnog staža. Kakva je bila na početku karijere, Amela je ostala i danas, otvorena, iskrena, nasmijana i nadasve cijenjena i od kolega i od publike.
“Rahmetli Šaban mi je odao svoju tajnu za za opstanak na estradi kada mi je rekao “Najbolje ti je, da te ima, ali i da te nema”. Uspjela sam da se držim te formule, i da me ima i da me nema”, kaže ona za Express.
Da li je po Vama Jelena Karleuša regionalna i svjetska zvijezda?
-Pa, možda i jeste. Ona je u pravom smislu riječi, u službi posla. Ja joj se divim, stalno biti u nekom klinču sa javnošću, sa kolegama, novinarima, svoj izgled prilagođavati poslu, to je zaista za svaku pohvalu. Ali, jedno želim da kažem, da ja nikada, ama baš nikada ne bi poželjela da budem Jelena Karleuša. Ali apsolutno ne osporavam njenu vrijednost, ne bi se mjenjala ni sa njom, ni sa nekim drugim, jedino bi možda poželjela uzeti nešto od pjevačkih kvaliteta, ali naravno ne od Karleuše.
Zašto su pjevačice iz BiH puno skromnije od istih iz Srbije?
-Prvo bih željela da kažem, da je jedna od najvećih zvijezda na estradi neprikosnovena Šemsa Suljaković i teško da će je bilo kad neko dostići. Ta ista Šemsa je prodavala nosača zvuka toliko mnogo da je bila u trendu jednog Čolića i Bijelog Dugmeta, a čak je prodavala i više od njih. Njen album „Što me pitaš kako živim“ prodat je u više od pola miliona primjeraka i te godine joj je nepravedno u Beogradu na Messamu oduzeta titula pjevačice godine i dodjeljena Vesni Zmijanac za album „Nevero moja“. I to nije slučajno već namjerno, jednostavno joj je ta titula ukradena. Imamo mi i Hanku Paldum, imali smo i Bebu Selimović i Zehru Deović… Malo ne liči na mene, malo je neskromno, ali ne mogu da samu sebe ne uvrstim u prvih deset u regionu. Ja volim više da drugi pričaju o meni ili dobro ili loše.
