in

Bosanka Selma o svom životu u Kini: Imala sam koronu i ne vjerujem u teorije zavjere

Muž i ona bili su u samoizolaciji i odgovorno pratili upute i mjere koje je država postavljala.

Mlada Bosanka Selma Duraković odrasla je u Ilijašu nadomak Sarajeva. Sredinom 2018. godine, dobila je ponudu za posao u Shanghaiju, te se krajem te godine i preselila, uzbuđena i nervozna zbog ogromne životne promjene. Iako je bila svjesna da mnogo mladih ljudi svakodnevno napušta Bosnu i Hercegovinu zbog manjka prilika koje im se ovdje pružaju, odlazak na drugi kraj svijeta bio je izuzetno veliki i hrabar korak.

Selma je, inače, diplomirala na Fakultetu za upravu u Sarajevu i bila aktivna članica mnogih organizacija, udruženja, ali prilike za posao i karijeru su uvijek bile oskudne.

– Odrasla sam u Ilijašu, koji je divan, ali mali grad, i to je, zapravo, jedan od najvećih razlog zašto me pomisao na selidbu u Shanghai, grad od 25 miliona stanovnika, u najmanju ruku jako plašila. Međutim, smatram da je to najbolja odluka koju sam mogla donijeti. U Shanghaiju sam živjela skoro dvije godine i radila u upravi National Geographic Learning centra, te kasnije za Montessori škole. I dalje sam nastavila s humanitarnim i volonterskim radom te sam postala i članica Shanghai Sunrise organizacije. Duže od godinu radim i u odboru “ESL passport”, kompanije čija je vlasnica moja dobra prijateljica Stacey Klinge, koja mi je mnogo pomogla pri adaptaciji na novi grad i kulturu – pojašnjava Selma.

Prisjeća se kako je još u prvih nekoliko mjeseci života u Kini često pomišljala da je ta država nevjerovatne ljepote prosto novi svijet izgrađen sam za sebe, te da ljudi imaju drugačije percepcije ove zemlje sve dok je ne posjete i ne dožive njene čari, koje, kako kaže, definitivno nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim.

– Život u Shanghaiju je nešto zaista posebno. Iako mi je trebalo mnogo vremena da se naviknem, uživala sam u svakom trenutku koji sam tu provela. Nakon adaptacije na kulturne okvire i društvene strukture ove države, mnogo je lakše prihvatiti novu sredinu. Željela sam da se ne osjećam kao “vječna turistkinja” i zaista s vremenom sam počela praviti nova prijateljstva, putovati po brojnim gradovima, stvarati sebi nove prilike , te sam savladala i osnove mandarinskog – kaže Selma čiji je suprug Belvedin Ibišević također s njom u Kini te radi kao edukator i ESL specijalista.

Oni nisu jedine osoba iz Bosne i Hercegovine da žive i rade u toj dalekoj zemlji.

– Mimo radnika i radnica, tu je i mnoštvo studenata i studentica i, iskreno, svi smo zadovoljni životom ovdje. Otprilike dijelimo slična iskustva. S vremenom sam upoznala nekoliko osoba iz BiH i družim se s dvije divne djevojke iz Sarajeva, Šejlom i Sairom. One žive i rade u Chengdu, Sichuan provinciji, gdje smo muž i ja privremeno živjeli. Naravno, tu su i brojni prijatelji i prijateljice iz mnogo država širom svijeta i divno je biti prihvaćen u nepoznatoj državi koja ti nudi priliku svakog dana da naučiš nešto novo.

U novembru prošle godine, po isteku ugovora u kompaniji gdje su radili, suprug i ona odlučili su vratiti se kući u BiH i uzeti kratki odmor. No, već krajem decembra 2019. stigli su nazad u Kinu, te su slavili Novu godinu s drugom iz BiH u Wuhanu.

– Naravno, to je bio praznik kao i svaki drugi, putovali smo vozom i stigli u grad, gdje smo boravili s namjerom da uživamo u prazniku. Nismo se nadali ničemu neobičnom. Nakon te proslave, ovdje tradicionalno dolazi slavlje Kineske nove godine, koja je jedan od najvećih i najvažnijih kineskih praznika, te smo se uputili za Nanchang, manji grad u Jiangxi provinciji, kako bismo i tamo bili s prijateljima i uživali u ostatku praznika. No, tada je počela čitava situacija u vezi s pandemijom COVID-19. To je već bila sredina januara, a prije toga smo dobili informacije da je drug s kojim smo slavili Novu godinu u Wuhanu mnogo bolestan, kao i njegova djevojka i još mnoštvo ljudi. Već krajem januara virus je zahvatio cijelu državu. Mnogo ljudi me pitalo kako je moguće da se cijela država zarazila tako brzo i kako je prešlo na ostatak svijeta, ali ključan razlog je u tome što je Kineska nova godina trajala od polovine januara do početka februara i ogroman broj ljudi tada putuje, ne samo unutar države već i van nje, te je bilo sasvim logično da će virus izmaći kontroli. Naravno da nas je bilo strah.

No, dodaje, nije bilo mjesta panici. Muž i ona bili su u samoizolaciji i odgovorno pratili upute i mjere koje je država postavljala.

– Ja sam bila bolesna sredinom januara, međutim, ne smatram to izričito lošim iskustvom s kakvim su se, nažalost, susrele mnoge druge osobe. S obzirom na to da nismo počeli raditi na novim poslovima, odlučili smo se vratiti kući u Bosnu, kako bismo ovaj rizični period proveli s našom porodicom. Putovati po Kini u tom periodu je bilo gotovo nemoguće, ali smo se uspjeli vratiti u Shanghai. Međutim, dva leta koja smo bukirali bila su otkazana u posljednjem trenutku, a nakon toga je i BiH zatvorila granice, kao i mnoge druge države. Bilo bi jednostavnije da sam se nalazila u Evropi, kao što su mi više puta poručili iz Ministarstva vanjskih poslova i Ambasade BiH u Kini, ali s obzirom na to da nisam, izbora je bilo malo – kaže Selma.

Bila je razočarana vijestima koje su stizale iz BiH.

– Moram priznati da sam mnogo puta iznova bila razočarana postupcima svoje države. Ne samo po tretiranju državljana koji nisu bili u mogućnosti da se vrate, već i po mnogim postupcima u vezi s pandemijom. Smatram da je Kina vrlo brzo uspjela stvari dovesti pod kontrolu, a njihova opreznost je i dalje prisutna. Pandemija je dovela do toga da se preispitaju mnoge odluke i navike. Ne vjerujem ni u kakve teorije zavjere, ali osuđujem način na koji je virus nastao i osuđujem konzumaciju spornih vrsta životinja. Kina ima historiju i tradiciju koja nadmašuje mnoge države i koju zaista poštujem. Ali smatram i da je bilo krajnje vrijeme da se neki izbori preispitaju i drago mi je da jesu.

Kina je i dalje na oprezu, iako je situacija mnogo bolja, cijela država je prolazila kroz teških nekoliko mjeseci i zaista suosjećamo sa svim osobama koje su izgubile svoje najmilije u bitkama s Corona virusom. Muž i ja smo s vremenom odlučili promijeniti poslove i mjesto stanovanja, kako bismo pronašli novi početak. Ja trenutno radim na poziciji za razvoj nastavnog plana i programa u International baccalaureate školama za područje Hong Konga, Macaa i Guangdong regije u Kini i drago mi je što sam “zaglavila” tu gdje sam. Iako je iza mene napornih šest mjeseci, ovo je država koja me cijeni kao osobu i koja cijeni moje znanje, rad i trud – poručuje Selma Duraković.

-Ne bojim se novog vala, jer su ovdje stvari pod kontrolom čak i kada se pojave novi slučajevi. Kineske granice su i dalje zatvorene, tako da neću biti u mogućnosti vratiti se u BiH neko duže vrijeme, ali sam svakodnevno u kontaktu s roditeljima, svojom sestrom i prijateljima i iskreno se nadam da će se ova noćna mora uskoro završiti, ali i da se neće ponoviti – ističe Selma.

Njena sestra Aida Duraković, inače, trenutno je apsolventica na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Tuzli, odsjek Poremećaji u ponašanju. Aktivistkinja je i borkinja za ljudska prava koja se u budućnosti planira baviti psihoterapijom.

– Razmišlja o tome da svoje školovanje i karijeru nastavi u Shanghaiju nakon što je prošle godine bila u posjeti i zaljubila se u taj grad. Također, sestra i ja trenutno radimo na izdavanju naše prve knjige i mislim da će to biti ispunjenje mog sna – najavljuje Selma.

Jesen u doba korone: Kako da zaštitite svoj organizam od gripe uz jači imunitet

Naučnici otkrili ŠOKANTAN podatak: Koronavirus otkriven još 2012. godine?