in ,

Da li postoji realna osnova za poređenje Katalonije i RS-a? 

Edin Osmančević
Edin Osmančević

Mnogo reakcija i u Bosni i Hercegovini izazvao je događaj koji je obilježio vikend iza nas: referendum u španskoj pokrajini Kataloniji. Stanovništvo ove bogate regije glasalo je za izlazak iz Španije, a nisu rijetki oni koji su upravo na primjeru Katalonije pokušali povući liniju sličnosti sa situacijom u BiH.

U našoj zemlji kao što znamo, već duži period opstaju ideje od nekakvom otcjepljenju entiteta RS i pripajanju Srbiji, a prema mišljenju Edina Osmančevića, bivšeg predsjednika Bosanskohercegovačke stranke dijaspore i kolumniste portala BHDijaspora.net, komparacija ova dva slučaja je nemoguća i neozbiljna.

Osmančević je u razgovoru za BHDijaspora.net kazao da je Dodik i Kataloniju iskoristio za jeftini populizam i politikanstvo na čijim krilima jaše već godinama uspješno varajući narod koji i dalje glasa za njega.

Neozbiljna poređenja

”Porediti Kataloniju sa manjim bosanskohercegovačkim entitetom RS je najblaže rečeno neozbiljno, zlonamjerno pa čak i opasno jer se koristi kao populističko sredstvo manipulacije, prije svega političkih predstavnika bosanskohercegovačkih Srba pa i srbijanskih  nacionalista  u  njihovim velikosrpskim aspiracijama.  Referendum u Kataloniji je  izvrsna  prilika da se jednostrano,  bez dubljeg analitičkog pristupa, jeftinim populizmom  “svom narodu” objasni kako i RS poput Katalonije ima pravo na referendum i kako je cio  “svijet protiv njih” jer jednima daje pravo dok ga drugim uskraćuje”, rekao je Osmančević za BHDijaspora.net.

”Da bi se razumjela suština položaja Katalonije u okviru Kraljevine Španije,  mora se poći od historijskih i kulturnih činjenica u kojima je Katalonija sve do do 12. vijeka bila nezavisna država.  U  XII veku Katalonija se ujedinjuje sa Aragonijom, a potom u XV, brakom Fernanda II od Aragona i Izabele I od Kastilje, spojila se sa Kastiljom, čime se polako formirao obris današnje Kraljevine Španije. Katalonci su i u to doba, kao i danas imali svoj jezik i autonomiju, ali pomjeranjem trgovačkih puteva ka Atlantiku, Kastilja i Madrid su jačali, a Katalonci slabili. To je za rezultat imalo gubitak autonomije 1714. nakon što je u sukobima za presto pobijedila dinastija Burbon, protivnici Katalonije. Ukinute su sve političke, kulturne i sudske institucije, a Kataloncima, kao i ostatku države nametnut je španski jezik kao zvanični, prvi put u istoriji. Kao sećanje na pad Barsleone pod vlast Burbona 1714. Katalonija danas obeležava 11. septembar kao Nacionalni dan”, pojasnio je Osmančević historijski kontekst katalonskog referenduma.

A historija sugeriše da nikakve sličnosti ove regije s Republikom Srpskom nema ni u jednom dijelu njene težnje za potpunom autonomijom. Paralela je nemoguća.

”Katalonija ekonomski jača u 19. veku, a sa ekonomskom snagom budi se i katalonski nacionalizam. Početkom 20. vijeka razvija se pokret za nacionalnu autonomiju, a tokom Druge španske republike (1931- 1939) Katalonija uspijeva da povrati dio izgubljenih prava, između ostalog katalonski jezik i djelimičnu autonomiju. 1932. put ka nezavisnosti zaustavio je Španski građanski rat i dolazak na vlast brutalnog diktatora Franciska Franka. Smrt diktatora 1975. godine je bio novi vjetar u leđa katalonskom separatizmu.  Nakon Frankove smrti Huan Karlos postao je kralj i šef države, a tri godine kasnije Španija je dobila novi ustav kojim je zemlja decentralizovana, a značajna ovlašćenja prenijeta su na regione. Tenzije, koji podržavaju nezavisnost, ponovo su počele su da rastu 2008.  godine u vreme svetske ekonomske krize.  Nezaposlenost je rasla paralelno sa uverenjem Katalonaca da je Madrid kriv za krizu. Ulje na vatru dolila je činjenica da Katalonija, jedna od najbogatijih regiona Španije, plaća veći porez siromašnijim regionima nego što dobija novca od centralne vlade”, podsjetio je naš sagovornik.

Manji BiH entitet RS kao sto je poznato je nastao  u Dejtonu 1995 godine  kao kompromis u kome je zaustavljeno dalje krvoprolice u agresiji na Bosnu i Hercegovinu a na temeljima počinjenog genocida, zločina i etničkog čišćenja.

”Koliko je neozbiljno poređenje RS-a sa Katalonijom dovoljno svjedoči i pismo Katalonske skupštine od 2. decembra 2013. godine  upućeno Dodiku  u kojem se  oni ograđuju od  Dodikovog stava da RS treba da prati primjer Katalonije u svom osamostaljenju. U tom pismu se kaže da ” Katalonija želi da gradi nezavisnu državu za sve njene građane, gdje će živjeti svi ljudi bez obzira na njihovo porijeklo i nacionalnost, u stalnom dijalogu različitih političkih opcija. Katalonski  projekt je baziran na toleranciji i poštivanju prava manjina i evropskoj integraciji. Navodi se takodje Katalonija nije primjer, niti će ikada biti, za političke projekte Dodika i njegove partije, koji rade dijametralno suprotno idejama i vrijednostima Katalonije!” Bosna i Hercegovina ima istinske prijatelje u Kataloniji i to prijateljsto egzistira vec 25 godina. Sjetimo se samo one historijske rečenice u kojoj je izražena solidarnost sa napaćenim narodom BiH  a izgovorene na otvaranju Olimpijskih igara u Barceloni 1992 godine ; “Danas bi trebali biti sretni, ali to nismo. Danas bombarduju naše prijatelje u Sarajevu”.

Kako gledate na sve češće spominjanje samostalnosti RS- među liderima ovog entiteta, da li je to čisti populizam i uranjena predizborna kampanja?

”Svakako da iza ovakvih izjava stoji opasni populizam koji se ne smije potcjenjivati jer iza njega stoje lobiji i centri moći koji između ostalog,  da apsurd bude veći, godinama nemilice troše ogromna budžetska sredstva porezkih obveznika kako bi ostvarili svoje iracionalne secionističke ciljeve i napunili svoje vlastite džepove. Reakcije lidera iz RS-a i Srbije na referendum u Kataloniji su slika i prilika konzervativnih političkih snaga, u kojoj se jeftini populizam i nacinalšovinizam koriste kao najbolji opijum kojim hrane narod. Vučićeva uloga u podgrijavnju Dodikovih separatističkih težnji je neupitna.  Jer je on ona tiha voda koja brijeg nosi !  “Postujem suverenite BiH, ali volim RS ” nam je jasna demagoška poruka iza koje se krije sva neiskrenost i  licemjenost  predsjednika  Republike Srbije. Mogla bi se nekoj bližoj ili daljoj budućnosti protumačiti u stilu;” Poštujemo mi suverenitet Bosne i Hercegovine, ali zbog prevelike ljubavi prema RS-u morali smo i oružano podržati njihove legalne speratističke aspiracije!”, pojasnio je Osmančević.

Za kraj je primijetio i mogućnost dogovora između centralne Vlade u Madridu i pokrajinske u Barceloni. Samo da ne bude nasilja.

”Lično se nadam da će Katalonci i Spanci naći zajednički jezik u kojoj nasilje nikako ne smije biti oruđe politike. Živimo u vremenu u kojem Evropi treba jedinstvo i stabilnost a ne dalje podjele”, za kraj je kazao Edin Osmančević.

Tribina Matice BiH u Zürichu

Tribina Matice BiH u Zürichu

Poruke Donni

Ovako se Bosna i Hercegovina oprostila od Donne Ares