in ,

Islamska država je mrtva. Nisu je ubili Rusi, pogotovo ne Amerikanci, pomoć je došla odakle se najmanje očekivalo

Kao “kalifat” koji je sijao teror i nametao najgori zamislivi barbarizam, kako nad svojim podanicima, tako i diljem Sirije, Iraka, ali i svijeta.

Taj se samozvani islamski kalifat nekoć prostirao na desecima tisuća kvadratnih kilometara, na teritoriju veličine Velike Britanije, s gotovo 10 milijuna stanovnika u dvije države i s ograncima u još barem desetak drugih država diljem svijeta. Islamska država kontrolirala je milijunski grad Mosul i brojne druge gradove u Iraku i Siriji, uključujući svoju “prijestolnicu” Raku.




Sve je to izgubila nakon duge i mučne borbe koja je trajala gotovo pet godina. U toj borbi sudjelovale su, u manjoj ili većoj mjeri, brojne države i paravojne organizacije – sirijski pobunjenici i sirijski režim iako su suprotstavljene strane u ratu, Irak, šijitske milicije, iračke kurdske Pešmerge, Rusija, Turska, SAD, Velika Britanija, Francuska, Njemačka i snage drugih zemalja.

No vjerojatno nijedna vojna snaga nije više pridonijela konačnom porazu ISIS-a i podnijela pritom veće žrtve od kurdskih sirijskih Jedinica narodne zaštite (YPG) i njene sestrinske organizacije, Jedinica ženske zaštite (YPY), koje su se u tijeku rata udružile u savez s arapskim sirijskim pobunjenicima, u Sirijske demokratske snage (SDF).

Kad je sirijski gradić Kobane bio pod opsadom ISIS-a, od rujna 2014. do ožujka 2015. ova teroristička organizacija činila se nezaustavljivom. Izbila je na granicu Sirije i Turske, primaknula se i najvećem sirijskom gradu Alepu, gdje se borila protiv sirijskih antirežimskih pobunjenika, od sirijskog režima je osvojila Palmiru, zamalo i Deir ez-Zor, a u Iraku je osvojila Mosul, Sindžar, Ramadi i Falluju te je bila na putu za Bagdad.




Ali na Kobaneu je slomila zube. Tamo su je zaustavili malobrojni, slabo naoružani, ali hrabri i nepokolebljivi kurdski borci, kojima su u posljednji tren uskočile u pomoć američke zračne snage. Od 2015. do danas gubitak teritorija ISIS-a bio je spor, ali nezaustavljiv. S jedne strane je u protuofenzivu krenuo SDF uz logističku, obavještajnu, specijalističku i zračnu podršku međunarodne koalicije predvođene SAD-om, s druge strane iračka vojska i paravojske uz podršku iste te koalicije, s treće strane sirijski pobunjenici i turska vojska, a s četvrte strane sirijska vojska i prorežimske paravojske uz podršku ruskih i iranskih snaga.

No dok su bitke u kojima su iračka i sirijska vojska odavno završene – a valja napomenuti da su sirijski režim i njegovi ruski i iranski saveznici najveći dio rata napadali područja pod kontrolom pobunjenika, dok su ofenzivu protiv ISIS-a pokrenuli tek nakon što su to napravili američki saveznici – SDF, u kojem dominiraju upravo kurdski borci i borkinje, borio se protiv ISIS-a od njegovog početka do kraja. Oslobodili su Kobane, pa još veći grad Manbidž na sjeveru Sirije, a onda krenuli dalje u odlučni protunapad niz dolinu Eufrata. “Prijestolnica” kalifata Raka opkoljena je, a zatim i oslobođena nakon četiri mjeseca krvave i bespoštedne bitke

Ognjen Amidžić otvorio dušu i otkrio do sada nepoznate detalje o svom životu

Teroristi ubili trojicu ruskih vojnika. Putinova osveta bila je strašna