Kako je Amfilohije priznao koronavirus

Metropolitan Amfilohije of Serbian Orthodox Church in Montenegro and Metropolitan Onufriy, the head of Ukrainian Orthodox Church of the Moscow Patriarchate lead a protest march against a new law on religious freedom and legal rights of religious organizations in Podgorica, Montenegro February 29, 2020. REUTERS/Stevo Vasiljevic - RC2EAF94JQVD

Aleksandar Vučić još nije priznao Kosovo (to će poslije izbora u Srbiji), ali Amfilohije Radović jeste priznao koronavirus.

Aleksandar Vučić jeste priznao koronavirus (iako mu je, kao i sviti doktora-klovnova koje je okupio na pres-konferenciji virus isprva bio nekako neuvjerljiv) pa Srbija sprovodi potrebne mjere za suzbijanje pandemije, ali Amfilohije Radović nije i nikada neće priznati nezavisno Kosovo.

Kad Aleksandar Vučić bude priznao Kosovo, nikakav ga virus neće spasiti od Amfilohijevog gnjeva: tada će über-pop organizovati litije protiv njega, pa sve da će učesnici tih litija voziti slalom između gomila mrtvih i zaraženih.

Ne bi Amfilohije prekinuo ni litije u Crnoj Gori, da to nije bio savršen izlaz iz ćorsokaka u koji je SPC sa svojim uličnim performansima upala: moć njegovog antimodernog pokreta već nedjeljama opada, paljba beogradskih medija po Crnoj Gori je smanjena. Insistirati na litijama koje ne vode nigdje i koje, to je posve jasno, nisu dale rezultat zbog kojih su pokrenute, za Amfilohija je postalo kontraproduktivno. Jer da je sa litijama nastavljeno, ne bi to više bilo SPC vs crnogorska vlast, nego SPC vs zdravi razum i zdravlje ljudi.

U četvrtak je Amfilohije ipak organizovao seriju after litija po crnogorskim gradovima. Koliko je ljudi tom prilikom inficirano virusom i koliko će ljudi oni zaraziti – nikada nećemo saznati. Stvar je prosta: to što oboljelih u Crnoj Gori zvanično još nema nije izvjesno dobra, nego potencijalno zabrinjavajuća informacija. Jer jedno je zvanično, drugo stvarno. Ljekari navode kako će, po svemu sudeći, u trenutku kada prvi inficirani bude otkriven, zaraženih biti već na desetine, vrlo brzo i stotine – no simptomi će se kod njih javiti tek za nedjelju, dvije.

Jedna pastva – jedna čaša

Dok je ljude trebalo mobilisati da dođu na posljednju litiju, uslužni mediji Srpske pravoslavne crkve čitaoce su informisali o riječima mitropolita Mesogijskog Nikolaja: „Vjernici se vjekovima pričešćuju, kako zdravi tako i bolesni, iz iste Svete Čaše i istom svetom kašičicom, koje nikada ne dezinfikujemo i nikada se nikakva bolest nije pojavila“.

Citiran je Starac Jefrem, meni nepoznat autoritet za pitanja javnog zdravlja: „Upravo zbog litija i tamjana, Crna Gora je uz Kosovo i Metohiju jedina nezaražena zemlja u EU, od KOVID-a 19. Mnogima će ovo biti smešno, nejasno, nepojmljivo, ali razumeće samo oni koji razumiju duh sveti. Dakle, kadite kuću što više i molite se. Tamjan ubija bakterije, odgoni zle duhove, daje bolju pamet“.

Dok je papa pred publikom nastupao preko interneta, a Islamska zajednica u Crnoj Gori, koju predvodi odmjereni i razumni reis Fejzić, davala preporuke koje zdravlje ljudi stavljaju ispred tradicionalnih formi molitve, pravoslavni duhovnici su drvili o tome kako ne možeš dobiti virus iako piješ iz iste čaše iz koje je pio zaraženi – ukoliko je to Sveta Čaša. To se, što bi rekao onaj Starac Jefrem, zove natamjanjena, „bolja pamet“. Sa kojom je muke imala i slovačka vlada. Tamošnja pravoslavna crkva je, upkos uputama vlade, nastavila praksu jedna pastva-jedna čaša, pa se oglasio čak i odlazeći slovački premijer, koji je crkvi zaprijetio kaznom.

U međuvremenu su crnogorske vlasti – vele stručnjaci a preostaje da se nadamo da jeste tako – odradile dobar posao ranim uvođenjem oštrih mjera na suzbijanju virusa. Između ostalog, škole i obdaništa su zatvorene, jedan zaposleni roditelj ima pravo ostati kući sa djetetom.

U Crnoj Gori, karantini će biti u Danilovgradu i Ulcinju. Kad sam prvi put čuo tu informaciju, pomislio sam: pa dobro, zar u Crnoj Gori nema dovoljno čuka na kojima se može organizovati karantin, mora li on biti baš u turističkom gradu? A onda je postalo jasno da turističke sezone ove godine neće biti. Ne samo u Ulcinju i Crnoj Gori. Nigdje.

Tuča za toalet papir

Evropa bi se sa virusom, kažu optimističke prognoze, mogla izboriti tokom ljeta. Pred nama nije turistička sezona, nego opasna recesija. Velike kompanije trpe ogromne gubitke. Kada Lufthansa, recimo, otkaže desetine hiljada letova, to ne ugrožava tek njemačkog avio-diva, nego čitav lanac manjih firmi koje Lufthansu opslužuju. A ovo je tek početak.

Turoperateri masovno otkazuju rezervacije. Hotele zatvaraju – nema nikoga ko bi odsjeo u njima, niti će ih u skorije vrijeme biti.

Realnost svih nas u narednim mjesecima je ovo: niti znaš do kada ćeš iz koje zemlje moći izaći, niti znaš do kada ćeš u koju zemlju moći ući. U situaciji u kojoj ti niko ne može garantovati da tvoj let neće biti otkazan, u kojoj ti se lako možeš desiti da ostaneš zaglavljen u zemlji u koju si otišao na odmor, kome je do putovanja?

Ljudi pare troše na gomilanje zaliha, nikome ne (ili: malo kome) pada na pamet da troši na turizam. Evropske države su na korak od toga da postanu karantini. Ne velim da kapitalizam vremenom ne bi našao način da razvije i karantin-turizam, ali smo u ovom trenutku daleko od toga.

U ovom trenutku, najvažniji su, zlatni su, razum i solidarnost. Ovo prvo čuva od, sa jedne strane, panike, a sa druge: od poricanja opasnosti. Ogroman je, već dugo, deficit ovog drugog. Bojati se da će solidarnosti biti još manje, u situaciji koja nas, zbog virusa, navodi da u svakom drugom ljudskom biću vidimo prijetnju. To ne smijemo dozvoliti: to bi bio najveći poraz svakoga od nas.

Kao nauk za ubuduće, podijeliću sa vama kratku poruku, čijeg autora ne znam, ali je nedvojbeno zapadnjak.. Kaže: „Ako nas je koronavirus nečemu naučio, onda je to ovo – šta su sve ljudi spremni učiniti kada su očajni. Sljedeći put kada poželite osuđivati ljude koji se tiskaju na napuštenim brodovima, izbjeglice, migrante koji bježe iz ratom zahvaćenih zemalja – sjetite se da smo se mi tukli zbog toalet papira“.

(AJB)