Najkrvavija mafija Balkana pokorila EU zbog rata na Kosovu

Preuzmite android aplikaciju
Preuzmite aplikaciju

Prije tačno jedne godine premijer Albanije Edi Rama uvidio je da je vrag odnio šalu. Na ulice Tirane izašle su hiljade ljudi koje je organizirala opozicija, uglavnom demokršćani iz Demokratske stranke Albanije, kako bi tražili njegovu ostavku.

“Pretvorili se Albaniju u evropsku Kolumbiju!”, izvikivali su ozlojeđeni građani.

Vrlo je lako moguće da je to bio trenutak u kojem se albansko pravosuđe pokrenulo. Kako se poslije ispostavilo, narednih mjeseci krenula je ogromna akcija koja je kulminirala u oktobru ove godine kada je 1500 policajaca u tri dana pohapšeno 27 ljudi, među njima i tri policajaca, zaplijenilo 182,5 kilograma opijuma.

Stradao je čak i sad već bivši parlamentarac vladajuće Socijalističke stranke Arben Ndoka kojega je pravosuđe raskrinkalo da je preko njega novac albanskih narko-klanova išao u nekretninski biznis u popularnim turističkim mjestima.

Pisao je tada Deutsche Welle o još nizu tipova iz struktura vlasti koji su stradali u akciji, o doslovno “početku pravog rata protiv organiziranog kriminala” u zemlji koja bez toga ne bi imala nikakve šanse ući u EU. Uopće tokom cijele 2018. britanski su mediji povremeno pisali o “albanskoj mafiji” koja kontrolira trgovinu kokainom u toj zemlji i o “brutalnim, zastrašujućim bandama” koje su se “premrežile diljem Britanije posljednjih nekoliko godina”.

Bilo je tu, činjenica je, i “Brexiter-skog” motiva da se dokaže da svi britanski problemi potiču od imigranata kako bi se raspalile najniže ksenofobne strasti. No, isto tako je činjenica da su desetljeća kombinacije ratova na Balkanu, divlje tranzicije nakon raspada socijalističkih republika i siromaštvo doveli do onoga što zapad EU-a danas poznaje kao “albanska mafija”, koja kontrolira najveći udio trgovine heroinom i još nekih stvari. Mediji su objavljivali spektakularne fotografije kriminalaca po društvenim mrežama, koji redovito imaju na hiljade sljedbenika.

Olsi Beheluli, maneken i gangster, uslikao se dok pozira okružen ogromnih hrpama novca, da bi potom bio osuđen na 11 godina zatvora. Alberta Memiu prijatelji su zvali “Diti”, pa se on dao uslikati kako ušmrkuje natpis “Diti” ispisan kokainom. Fotografiju su mu policajci pronašli u mobitelu. Luanu Plackom policajci su pronašli fotku kako leži na kožnom kauču dok u ruci drži bogatu lepezu novčanica. Njega je ubrzo posao s prostitucijom i krijumčarenjem ljudi koštao presude od 23 godine zatvora. Tristen Asllani uhvaćen je sa 21 kilogramom kokaina u automobilu.

Jedan od najvećih koje je britanska policija do sada razbila bio je kralj kokaina Klodjan Copja, čijoj se bandi pripisuje da su po Londonu i jugoistoku Engleske uspjeli raspačati kokaina u vrijednosti od 150 miliona funti. Cijela priča redovito je popraćena mačo nabildanim poziranjem, ekstremno skupim automobilima.

Prilog tezi da je u takvom isticanju albanske mafije bilo i ksenofobnog povoda činjenica je da su u Velikoj Britaniji, unatoč rapidnom rastu albanske mafije, još uvijek glavni narkokarteli oni koje vode Irci ili irsko-britanski karteli. Objektivna činjenica s druge strane jest i to da su albanske bande organiziranog kriminala poznate kao one koje puno češće ubijaju nego što je to slučaj s italijanskom, pravom mafijom koja je sklonija svoj interes prethodno pokušati utjerati “diplomatskim metodama”.

The Economist je prije nekoliko dana objavio članak o tom fenomenu (“Pirane iz Tirane”, 3. januara 2019.) kako bi objasnio da ovdje, zapravo, nije riječ o klasičnoj mafiji, kao što je slučaj, npr., s italijanskom ‘Ndranghetom ili Yakuzama, nego o organiziranom kriminalu, istodobno i brutalnijem, ali i takvom koji ne čini čvrsta struktura, nego niz umreženih bandi.

Tada su “Die Presse”, “BBC” i mnogi drugi naveliko pisali o Hrvatskoj kao o “mafiji koja ima svoju državu”, o “poplavi kriminala i korupcije u toj zemlji”, te o “prijetnji terorizmom i organiziranim kriminalom u Hrvatskoj”. Na našu žalost, u tim naslovima bilo je užasno puno istine.

Prije i poslije Hrvata tema su vrlo često bili Srbi. Sada je na red došla Albanija. Jana Arsovska, predavačica na City University of New York i koja desetljeće i pol prati “albansku mafiju”, objasnila je kako stoje stvari s najnovijim europskim “etno-mafijaškim hitom”. Objasnila je da je “albanska mafija” mit, da naglo obogaćeni tipovi iz Albanije i s Kosova, te ekstremno nasilje tih kriminalaca, ne znači da oni pripadaju organizacijama sa strukturom, tradicijom i ritualima kao, primjerice, Cosa Nostra ili yakuze.

(Express.hr)