NAŠA SUROVA REALNOST Dok je doktor nauka bez posla, asistenti postaju “vječiti studenti”

Kao stipendistkinja Fonda za mlade talente Srbije i stipendistkinja Ministarstva prosvjete i sporta, željela je da odmah po završetku osnovnih studija počne da radi.

“Pošto je država uložila u mene, željela sam ovdje da ostanem i odmah počnem da radim”, kaže Sonja Pajić.




Otišla je najprije u osnovnu školu, gdje joj je, kako navodi, direktorica rekla da “njima ne treba doktorand i neko ko će da se usavršava, već neko ko će da radi u školi”.

“U stvari, priča iza te priče je bila da su oni već imali nekoga. Danas u Srbiji u većini slučajeva kada tražite posao, konkurs je samo pro forme. Obično je neko već tu. Oni koji žele da rade su već diskvalifikovani jer se prvo traži osoba, a onda se raspiše konkurs”, ističe ona i dodaje da je u drugoj školi u koju je otišla dobila isti odgovor.

Nakon toga dobija posao u Granadi u Španiji. Tamo je bila godinu dana. Mogla je da ostane, ali, kaže, željela je da se vrati u Srbiju.

“Imala sam sreće da tokom školovanja dosta vremena provedem u inostranstvu. Bila sam šest mjeseci u Londonu, mjesec i po dana u Americi. Proputovala sam svijet. Mnogi ljudi se čude, ali ja sam zaista željela da se vratim ovdje”, objašnjava Sonja Pajić.

Od svih neuspješnih pokušaja da dobije posao, jedan događaj se posebno izdvaja. On je presudio da izađe u medije. Naime, prije četiri godine Sonja Pajić konkurisala je za mjesto asistenta za španski jezik na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Uprkos tome što je ispunjavala sve uslove, ovo mjesto dodijeljeno je, kako kaže, gospođi koja je osnovne studije završavala 20 godina. Sonja je tada pokrenula sudski postupak koji je trajao tri godine. Kada je pravda zadovoljena, tada je istekao i rok ovog radnog mjesta. Također, više nije mogla da bude asistent jer je u međuvremenu postala doktor nauka.