in

“Nešto se događa dolje u dubinama Jadrana, nešto opako i jako loše!” Strašni izvještaji su stigli od naših ronioca

“Zaroniš dolje, a ono sve krepano!”

Nešto se događa dolje, unutra, u dubinama Jadranskog mora, nešto opako i vrlo loše. Prvo je na području južnog i srednjeg Jadrana počela odumirati spužva, a onda za njom i periske. Negdje između, puno je tiše prošla ta informacija, u pličinama se izgubila i školjka kunjka, u narodu zvana mušula. Kažu brački ronioci da ih nema ni za lijek. Jednostavno su nestale kao da ih nikada nije bilo.

Kosture velikih, srednjih, malih strogo zaštićenih životinja koje je južina istrgnula iz dna, i bacila van. U njima više nema života, vjerojatno ga nije bilo ni puno prije nego što su njihovi kosturi izišli na površinu.

Šta je sljedeće na redu? Niko ne zna, no svi potvrđuju da se zov smrti širi od juga, i trenutačno do područja sjeverno od Zadra i oko Pašmana, kao neke granične zone, tare i guta sve pred sobom. Ako se nastavi ovakvim tempom, na red će doći i Istra, u kojoj još uvijek ima morskog života.

– Došlo je vrime da nešto triba minjat. I vrime da je priroda učinila svoje. Periske nema do Dugog otoka. Zaroniš doli, a ono sve periske otvorenih ‘usta’, sve krepano. Od Lastova do Telaščice razglednica iz dubine mora je mučna i jadna. Šta se tiče spužve, tu i tamo se može nać još koja zdrava zona. Kako čujem tako je i u Tunisu, u cilom Mediteranu, sve je manje spužve, cijena joj zato raste. Ali nešto je ubija. Za periske san čuja da ih ruši nešto, ili bakterija ili parazit, ni doktori ne znaju šta je. Ja bi reka da je to od klime, od povećanja temperature mora – veli jedan krapanjski ronilac.

– Svi govore o spužvama i periskama, a niko ne spominje mušule. E mušule, školjke kunjke, dužine do desetak centimetara, sivozelene boje. U plićaku pa do petnaest metara dubine, više je nema, izumrla je skroz. To je zbog zatopljenja mora, jer se na dubini od 20 do 25 metara još može naći. Ona je prošla najgore od svih, krepala je. Ovo je katastrofa. Na još malo živih zdravih periski sam naletio oko Hvara, ima nešto lokaliteta di katastrofa još nije došla. Ja mislim da je problem u šporkoći mora, kanalizaciji koja ide direktno u more. I truje sve oko sebe. Dok toga nije bilo, ovakve katastrofe se nisu događale – kaže nam iskusni spužvar.

– S obzirom na to da spužva umire, a ne obnavlja se, začeo sam ideju o tome da je mi spužvari počnemo naseljavati na opustošena područja. Ako bi nam država financijski pomogla u tom projektu, dopremili bismo zdrave spužve sa sjevera Jadrana i usadili bismo ih na područja južne i srednje Dalmacije. Tako bismo opet imali matične jedinke od kojih može nastati život. Ovako, u ovoj sadašnjoj situaciji, život se nema od čega stvoriti. Mislim da je do pomora spužve na većem dijelu Jadrana došlo zbog porasta temperature mora, što se vidi i po novim vrstama riba koji se kod nas nastanile – veli Radotić.

Zanimljivosti priča i istarski ronilac Mario Franjić, koji roni na području Vrsara i Funtane. I tu je, veli obilje i spužava, periski, svega. I mladosti i starosti. A primijetio je i nešto zanimljivo, to da ni delfini više nisu kao što su nekada bili.

– To je čudo, ima nekoliko obitelji delfina koji čekaju ribare da izađu iz luke, prate ih, i onda stariji delfini mlađe uče kako će hvatati ribu iz ribarskih mreža. Znači ne uče ih više kako da love ovu slobodnu ribu, nego kako da lukavo izvuku ulovljenu. To je za film, kaže Franjić.

Britanac po bivšoj Jugoslaviji slika mjesta o kojima se više ne priča, fotografije su nevjerovatne!

Horor u BiH: Sin ubio oca u porodičnoj kući, pa nestao! Policija ga ne može naći…