Panični znoj, osjećaj tjeskobe i ubrzan rad srca: Ovaj film morate pogledati

Posljednje Zabava

Braća Josh i Benny Safdie koriste skroz različite alate od ostatka hollywoodskih režisera, što se najbolje da primijeniti u njihovom najnovijem izdanju “Uncut Gems”.

Piše: Besim Todorovac

Njihovi filmovi, koji uključuju ulično-narkomansku odiseju “Heaven Knows What” i “Good Time”, plutajuću spiralu jednog uobičajenog propalice, kojeg igra Robert Pattinson, izrađeni su iz paničnog znoja, jake tjeskobe i opšteg razdora. Editovani su uz nervoznu aritmiju podrhtavajućeg srca. Braća Safdie svijetu su podarili unikatno stresno filmsko iskustvo.

Ali, čak i po svojim standardima, Uncut Gems je totalni napad na osjetila. Osjećat ćete se kao da ste zatvoreni u maloj sobi natrpanoj sa previše ljudi i svi se svađaju, a neki i pale vatromet nad vašim glavama.

Ovo na prvu može zvučati odbojno, jer se ne radi o filmu za svakoga, no Uncut Gems predstavlja najuzbudljivije filmsko iskustvo 2019. godine. Radi se o filmu gdje ne možete tek tako sjediti mirno i gledati ga pasivno.

Kroz orkestrirani haos vodi nas Adam Sandler u najbolji ulozi svoje karijere kao njujorški draguljar i ovisnik o adrenalinu Howard Ratner. Ljigav poput svojih satenskih košulja i jednako drzak kao furnirani osmijeh dok potencijalnim kupcima pokazuje šta nudi, Howard je tip čovjeka koji svaku interakciju vidi kao natjecanje u kojem se može pobijediti. Sakupljači dugova, ludački komplikovane sportske opklade, uz ljubavnicu na jednoj i suprugu na drugoj strani, život je za Howarda samo serija kockanja sa visokim ulogom, a najvažnija opklada se okreće oko rijetkog crnog opala, dobijen, kao i gotovo sve u Howardovom životu, na ne baš legitiman način.

Uncut Gems stvarno razumije opasnu stvar koja se zove ovisnost. Na nekom nivou, stres je i poenta. Nervni završeci su toliko pohabani da im treba još stresa. Howard je beskoristan bez panike. Kao i njegova ljubavnica, koja također pati od “zlatne bolesti”. To im je glavna poveznica. Ovo nije “upozoravajuća priča” o opasnostima kockanja. Više je kao igrica u virtuelnoj stvarnosti gdje ulazite u Howardovo iskustvo.

Kamera Dariusa Khondija uranja u kamenje i pojavljuje se, odvažno, usred kolonoskopije. No, na neki način, kamen prožima svaki kadar sa svojom zasićenom paletom boja morskog zelenila i neonske narandže te simbolično predstavlja taj jedan veliki dobitak koji je uvijek tu iza ugla. I upotreba zvuka je jednako agresivna. Dijalog je prepun psovki, istovremene vike sa obje strane, dok elektronska muzika ima uznemirujuću, trzajuću kvalitetu.

Jednako značajna je montaža. Vrijedi spomenuti da je editor Ronald Bronstein također pisao scenarij zajedno sa braćom Safdie. Pogonski trzaji i nesnosni koraci pečatirani u editorskoj sobi grade takvu tenziju koja se još jedino može doživjeti kada neko umre.

“Samozavaravanje” je izlišan izraz. Sve zablude dolaze od spremnosti da povjeruješ u fantaziju, nešto što je praktično nemoguće. U zabludi mozak vam je u kavezu i vi ste vlastiti zatvorski čuvar, nadzirući perimetre dopuštenih misli. Zabluda hrani ovisnost, a ovisnosti je potrebno neprestano napajanje zabludom.

“Nebrušeni dragulj” prikazuje ovu elektrificiranu ogradu povratnih informacija poput nijednog filma u novijoj historiji. Bolan je, haotičan i stimulišući.

Leave your vote