Potresna životna priča Vedada Ibiševića: Iz vlaseničkog pakla do svjetskog vrha

Vedad Ibišević

Vedad Ibišević spada u red najboljih bh. fudbalera u prostratnom periodu. Bombarder plavih očiju danas privodi kraju izvrsnu karijeru, a i dalje je jedan od najboljih napadača Bundeslige.

Čitajte još: Vlaseničani u dijaspori: Hiljade širom planete, domovinu nisu zaboravili

A njegova životna priča zaista je nevjerovatna. Skoro da ne postoji niko ko bi ostao ravnodušan na sve ono što je ovaj sjajni mladić preživio. Kao i ostali zemljaci, bio je prinuđen da borbu za goli život, a težak put doveo ga je do samog svjetskog vrha. Danas ne postoj nijedan ljubitelj fudbala na planeti koji nije čuo za ime ovog skromnog Vlaseničana. Oni koji ga poznaju, tvrde da ga novac i slava nisu promijeniti niti za jedan pedalj.

Iako nije ljubitelj medija, Ibišević je nedavno stranim novinarima ispričao svoju nevjerovatnu životnu storiju. Njegov život bio je ugrožen, 1992. godine u Vlasenici je bilo važno kako se zovete, zapravo od imena i prezimena vam je ovisio život.

“Majka je u šumarku blizu kuće za mene i sestru iskopala jamu, široku i dugačku oko metar, a duboku pola metra. Izgledala je baš kao grob. Jednog jutra nas je odvela na to mjesto koje je bilo prekriveno plahtama i jastucima, i rekla nam da se sakrijemo. Tog jutra u našu ulicu su došli srpski vojnici. Čuli smo viku, psovanje i obijanje kuća. Moj najvažniji zadatak je bio spriječiti trogodišnju sestru da ne zaplače. Da su nas čuli i pronašli, sasvim sigurno bi nas odveli u logor“, prisjetio se Vedo.

Čitajte još: Kako žive Bosanci i Hercegovci u SAD: Domovino nedostaješ…

Većina njegovih sugrađana završila je u logo Sušica. Vedadov dedo je ubijen, a tada osmogodišnji Ibišević i njegova sestre preživjeli su zato što je njihova majka iskopala rupu pored kuću.

Djeca su se u toj rupi sakrila.

”Bila je to rupa poput groba”, govorio je Vedo prisjećajući se ovih užasnih trenutaka.

“Majka je potom odlučila da se spakujemo i krenemo za Tuzlu. Srpski vojnici su imali spisak porodica koje mogu ići za Tuzlu, dok su svi drugi preusmjeravani za Srebrenicu. Na spisku za Tuzlu nije bilo porodice Ibišević, ali je mama Mirsada odlučila da sa nama uđe u autobus. Jedan nas je vojnik prepoznao, a majka je pokušavala da se s njim nagodi kako bi nas pustio. Na kraju je uspjela postići nagodbu nakon što mu je predala ključeve naše kuće“, kazao je Vedo.

Izbjegli su u Tuzlu, a Vedadov otac Šaban u Tuzli je radio razne poslove kako bi prehranio porodicu, a kako to nije bilo dovoljno za normalan život spakovali su stvari i preselili najprije u Švicarsku, a potom i SAD.

Stigao je u najmoćniju zemlju svijeta gdje tada fudbal nije bio popularan sport. Ali je istrajao i danas je legenda bh. fudbala. I dokaz da se snovi mogu ostvariti bez obzira na težinu puta koji je pred nama.

Leave your vote

Log In

Forgot password?

Forgot password?

Enter your account data and we will send you a link to reset your password.

Your password reset link appears to be invalid or expired.

Log in

Privacy Policy

Add to Collection

No Collections

Here you'll find all collections you've created before.