Putin poručio Izraelu: Slobodno napadnite Siriju. Mi ćemo je braniti, pa ćemo vidjeti…

Zbog indo-pakistanskog sukoba, situacije u Venezueli i neuspjelog sastanka Trumpa i Kim-Jong-una u Hanoiu je gotovo neopaženo prošao jedanaesti i najvažniji sastanak ruskog predsjednika Vladimira Putina s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom u Moskvi.




Izraelski je gost od svog domaćina jasno čuo da Moskva nema nikakav utjecaj da prisili Iran da ode ili da zaustavi protok oružja u Damask i da će Iran ostati u Siriji zato što Rusija nema pravo glasa u sirijsko-iranskim odnosima.

Moskva je obavijestila Tel Aviv o odluci Damaska da će sirijske snage odgovoriti na bilo kakvo buduće bombardiranje i da o tom pitanju neće tražiti dozvolu Rusije.

Prema dobro informiranim izvorima u Damasku, samo nekoliko sati iznenadne posjete sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada Teheranu je bilo dovoljno za slanje poruka u svim smjerovima. Posjet Assada Teheranu se dogodio kao grom iz vedra neba i to neposredno prije zakazanog sastanka Netanyahua s Putinom. U početku nije bilo objavljeno kojim je zrakoplovom sirijski predsjednik putovao u glavni grad Islamske Republike, ali je u dva leta izvan granica, za koje se zna, jedan u radni posjet Moskvi i drugi na odmor na Krim, letio ruskim vojnim zrakoplovima.

Ovaj put je Assad za Teheran letio svojim službenim avionom, ali su ga od Damaska do Teherana pratila četiri ruska borbena zrakoplova i američka koalicija je upozorena da se ne približava zrakoplovu sirijskog predsjednika.

“Četiri ruska borbena zrakoplova su pratila zrakoplov kojim je sirijski predsjednik posjetio Iranu i vratio se iz njega”, izvijestio je libanonski list Al-Diyar i dodao da je sirijski predsjednik putovao u Teheran preko zračnog prostora Iraka.

“Kako bi se izbjegli incidenti, zrakoplovno zapovjedništvo međunarodne koalicije pod vodstvom Sjedinjenih Država je upozoreno da se ne približava zrakoplovu Bashara Al-Assada”, navodi se u priopćenju,

Ovaj iznenadni posjet, na kojem nije rečeno ništa što već nismo čuli, ali organiziran uoči odlaska Netanyahua u Moskvu je bio poruka da se pokaže snažan zacementirani odnos između Irana i Sirije, imun od bilo kakvog vanjskog uplitanja i da Sirija ima suvereno pravo da bira svoje strateške partnere. Tajnovitost posjeta mnogo govori o sirijsko-iranskim odnosima.




Rusija je vršila pritisak na predsjednika Obamu kako bi spriječila SAD da bombardira Damask pod lažnim izgovorom korištenja kemijskog oružja. Nakon toga je Moskva u Siriji vojno intervenirala 2015. godine, pomogla Siriji u pobjedi, nametnula politički dijalog, zaštitila je Siriju u međunarodnoj areni, ubrzala povratak izbjeglica koje se SAD htjele iskoristiti u neuspjelom pokušaju da steknu ustupke koje nisu mogle dobiti ratom.

“Štoviše, Rusija vrši pritisak na mnoge zemlje da doprinesu obnovi Sirije i nastave diplomatske odnose s Damaskom. Rusija je strateški saveznik, ali nema apsolutnu kontrolu nad središnjom vladom”, rekao je sugovornik novinara Elijaha Magniera iz medijske kuće Al-Rai.

Strateški odnos između Teherana i Damaska je počeo pod okriljem Osovine otpora, mnogo prije rata. Iran je 2011. prvi požurio potporu središnjoj vladi kako bi spriječio plan “promjene režima” kojeg su osmislili SAD i EU. To je osujetilo transformaciju Sirije u islamski emirat, kojim bi vladali takfiristički fundamentalisti.

Teheran je tokom sedam godina rata Siriji davao naftu, pružao financijsku i vojnu potporu i odbacio bilo kakav prijedlog smjene predsjednika Assada nekim drugim sirijskim političarem, što su bili stalni zahtjevi Washingtona.

Rusija ima dobe odnose s Izraelom i namjerava ih održati. Iran je, s druge strane, spreman voditi rat protiv Izraela, ako se Netanyahu ikada odluči bombardirati značajne strateške ciljeve u Siriji. Šef iranskog Vijeća za nacionalnu sigurnost, admiral Ali Šamhani, izjavio je kako će Iran, ako Izrael bombardira Siriju, reagirati udarima na izraelske ciljeve. Isto je upozorenje dao veleposlanik Sirije u Ujedinjenim narodima, koji je nedavno upozorio kako će se njegova zemlja osvetiti za svaki budući napad na Damask.

Osim jednog beznačajnog artiljerijskog bombardiranja na prazne položaje na jugu Sirije, nakon ovih posljednjih upozorenja se Izrael suzdržao od kršenja suvereniteta Sirije. Iranski dužnosnici u Siriji su odgovorili svojih ruskim kolegama koji su tražili pojedinosti o mjestu njihovih vojnih položaja u Siriji. Iranci su ruskoj vojsci rekli da obavijesti Izrael da su iranski položaji integrirani s onima sirijske vojske diljem sirijskog teritorija i da će svako bombardiranje sirijske vojske pogoditi i iranske savjetnike.

Iran je zapravo zatražio od Rusije da obavijesti Izrael da će svaki budući izraelski napad izazvati odmazdu, jer je nazočnost iranskih savjetnika u arapskoj zemlji posljedica službenog zahtjeva sirijske vlade. Legitimno je da sve savezničke snage, ako budu napadnute, odgovore sličnom vatrom protiv bilo kakve buduće agresije.

Netanyahu kao da je spreman bombardirati Siriju. Ipak, ako Iran i Sirija pruže adekvatan odgovor, izraelske snage neće moći zaustaviti precizne projektile koji spremni za lansiranje protiv Izraela.

Iako tvrdi da mu je to glavni cilj, izraelski premijer ne namjerava istjerati Iran iz Sirije, jer zna da je to cilj kojeg je nemoguće postići. Ne može težiti ni uništenju vojnih kapaciteta Sirije, jer Rusija i dalje opskrbljuje Damask visoko sofisticiranim oružjem. Njegov jedini mogući cilj je izborna pobjeda, kako bi izbjegao predstojeća suđenja za optužbe za koje se odnose na korupciju. Drugi mandat može odgoditi procese i produžiti mu imunitet.

Međutim, ako izraelski premijer odluči bombardirati Siriju, njegova će odluka imati efekt bumeranga, pogotovo ako sirijski projektili pogode smrtonosne ciljeve u srcu Izraela. Hoće li Netanyahu riskirati i bombardirati svoju političku budućnost? To je njegova odluka, tvrdi Elijah Magnier.

(Logicno.com)