RUS KOJI JE IZDAO SRBIJU Iz džepa je izvadio papir i rekao da moramo da usvojimo taj plan ili će Beograd biti ravan kao tepsija

General armije Srbije Dragoljub Ojdanić, počinje priču o nacionalnoj drami koja se odigravala juna 1999, kada je Beograd poslije tromjesečnog bombardovanja, pristao na uslove “primirja” sa NATO. General Ojdanić, tokom napada NATO načelnik Generalštaba Srbije, nerado govori za novine. Vrata njegovog doma otvorio je srpskim medijima ruski general Leonid Gregorijevič Ivašov, koji u nedavno objavljenoj knjizi, “Skok na Slatinu”, priča i o izdaji glavnog ruskog pregovarača, Viktora Černomirdina, tokom razgovora o uspostavljanju mira nakon NATO agresije.

– Tom drugom sastanku, 3. juna 1999, Martija Ahtisarija, Viktora Černomirdina i Slobodana Miloševića, prisustvovao sam i ja kao načelnik štaba Vrhovne komande. Sjećam se, Finac je iz unutrašnjeg džepa sakoa izvukao dokument zgužvan u “loptu” i nazivajući ga “papirom” rekao da je na nama da ga usvojimo ili odbijemo bez diskusije. Da bi pojačao svoje riječi, snažno je udario rukom po stolu, rekavši da će Beograd biti kao tepsija ako odbijemo taj, navodno sa Rusijom usaglašen plan. Nije nam dozvoljeno da išta kažemo, ali “govorile” su naše oči. One su bile pune suza. General Ivašov plakao je kao kiša.

Prema Ivašovu, Černomirdin je iz Moskve u Bon 1. juna 1999. na razgovore sa Strobom Talbotom i Martijem Ahtisarijem otputovao sa jednim nacrtom sporazuma o miru koji su Rusi usaglasili sa američkim generalima Kejsijem i Fogelsongom. Prvog dana preciziranja dokumenta zastupao je “moskovske smjernice”, da bi iza ponoći veći dio svoje delegacije “poslao na spavanje” i ostao sam sa američkim diplomatom. Kada je isto jutro iz Bona došao u Beograd i sjeo sa Miloševićem, svrstao se pod “zastavu Ahtisarija i NATO” zaboravljajući dogovore u Moskvi.

– Sjećam se da smo imali informacije sa ruske strane da je NATO komanda tokom usaglašavanja mirovnog dogovora pristala da razmjesti trupe na teritoriji KiM do 50 kilometara od granica Makedonije i Albanije ka Srbiji. Oko 50 odsto snaga naše vojske trebalo je da ostane u južnoj pokrajini, a predviđeno je da naši graničari i organi MUP nadgledaju povratak izbjeglica iz Albanije na glavnim prelazima. O tome smo bili spremni da pričamo sa Ahtisarijem i Černomirdinom, a oni su nam ispostavili ultimatum – sjeća se general.

Šok na srpskoj strani koji je zavladao pošto su Ahtisari i Černomirdin iznijeli “nova rješenja”. Milošević je tražio da se izjasni Skupština Jugoslavije, a na zajedničkoj konferenciji za medije Ahtisari je nadobudno rekao kako je dogovoreno i da se procesuiraju svi za koje se utvrdi da su počinili zločine nad Albancima u ratu, uključujući i najviše vojne i političke funkcionere.

– Naravno da sam znao da kada govori o kažnjavanju najviših vojnih i državnih funkcionera, Ahtisari, praktično, meni preti Hagom. Nije mi bilo stalo tada, imao sam većih briga – sjeća se Ojdanić.

Dodaje da je odluka da se potpiše plan donijeta jer je, ipak, garantovala suverentitet i teritorijalni integritet zemlje. Skupština je glasala i svi su bili za, sem radikala. Nažalost, opet smo bili prevareni, konstatuje general.

Dok se sjeća ratnih dana, general uzdiše i sa knedlom u grlu priča kako je svakog jutra u devet sati imao brifing sa Miloševićem i da je on uvijek uredno i tačno bio informisan o stanju na bojnom bolju.

– Predsjednika sam vojnički izvještavao “kako stojimo”, trudeći se da ostanem realan. Sloba nikad nije zapisivao, ali je pamtio kao kompjuter. Ukratko, oni su bili vojnički mnogo jači, ali je naš moral bio daleko veći. Da li bi nas “rasturili” da smo nastavili rat i odbili Ahtisarija? Pa vjerovatno da – priznaje Ojdanić.

Lična golgota generala sa najvišim činom u našoj vojsci počela je praktično odmah na kraju rata. Komandu nad vojskom predao je generalu Pavkoviću, a zauzeo je mjesto ministra odbrane poslije ubistva Pavla Bulatovića. Došle su demokratske promkene, a posle njih je aktuelizovana i optužnica iz Haga.

– Šta da kažem o tom cirkusu od suda. Optužnica protiv Miloševića i saradnika zbog Kosova dignuta je 15. dana sukoba i očigledno je na taj način NATO hteo da skine sa sebe odgovornost za zločine koje su namjerili da čine. Nensi Peterson, autorka kosovske haške optužnice protiv nas, breme svoje odgovornosti docnije je pokušala da skine intervjuom u “Observeru”, gdje se žalila kako joj je Luiz Arbur naložila da piše taj akt i Petersonova je tvrdila kako se tada tvrdo suprostavljala kosovskoj optužnici, ali da nije odoljela.

Govori general da je u Hag otišao dobrovoljno kada su ga “iz države” obavijestili da je došlo vrijeme za to. Pred generalov odlazak u novinama su se pojavili članci u kojima “neimenovani visoki oficiri” optužuju Ojdanića za izdaju, odnosno, kako “sa sobom vodi još najmanje 200 oficira …”

(Večernje novosti)