in , ,

Svetlana Cenić Gdje bi nam bio kraj kad bi se suzdržali od izlizanih floskula o stranim plaćenicima i domaćim izdajnicima!

Gde bi nam bio kraj kad bi u ovoj državi znali šta je dijalog?

Gdje bi nam bio kraj kad bi u ovoj državi znali šta je dijalog?

Gdje bi nam bio kraj kad bi oni na dužnosti znali da su tri stuba društva javni sektor, poslovni sektor i cilvilno društvo i samo u toj interakciji društvo je demokratsko!

Gdje bi nam bio kraj kad bi se suzdržali od izlizanih floskula o stranim plaćenicima i domaćim izdajnicima!

Gdje bi nam bio kraj kad bi znali šta je strani plaćenik dok traže da troše inostrane kredite, a da ih ne pita ništa ni onaj što daje, ni onaj što će vraćati!

Gdje bi nam kraj da shvate da pravo na glas ima i onaj ko nije u partiji!

Gdje bi nam bio kraj kad bismo konačno utuvili u glavu da su inostrani krediti pare nečijih poreskih obveznika, a da oni koji će vraćati, što će reći domaći građani i privreda, imaju pravo da pitaju gdje se i kako troše pare!

Gdje bi nam bio kraj kada bismo konačno razjasnili da nema razlike u ljudskim pravima između člana partije i poreskog obveznika nečlana!

Gdje bi nam bio kraj kad bi donosiocima odluka, navodno u ime građana, neko konačno uspeo da objasni – i u red ih dovede – da im nije tata ostavio budžetske pare pa mogu kako hoće bez odgovornosti!

Jer, šta se opet dešava: pritisak da se sazna da li su potpisnici pisma MMF-u na platnom spisku nekih stranih “centara moći”, odnosno ko ih iz inostranstva plaća da misle, možeš misliti.

A šta drugo može da misli glava koja ujutro neće da ustane ako ne zna da će šesti u kola kupljena tuđim parama, telefonirati na tuđi trošak, doći u kabinet opremljen tuđim parama, jesti o tuđem trošku i misliti tuđom glavom? Kako može da shvati da neko čita, misli i pita ‘nako, o svom trošku i o svom hljebu?! I ne traži ništa.

Neshvatljivo za glave koje u svakom vide neprijatelja i za koje je potpuna nepoznanica vladavina prava i normalno društvo, jer su sve radili da stvore atmosferu straha, bezakonja, ćutanja i pokornosti. Zamisli da im neko oduzme poreske uprave, podobne medije ili pravosuđe, pa da izađu na čistinu i uđu u debatu, umjesto što šalju inspekcije, daju instrukcije medijima, a svako pitanje o zloupotrebi sredstva završi u ladici?!

Neviđenu efikasnost iskazuju na tom polju, dok odgovora nema ko je ubio Davida, ko je ubio Dženana, ko je naručio ubistvo Slaviše Krunića i gdje su pare od kredita, grantova, međunarodne pomoći svih vrsta, šta je sa reformama, šta je sa standardom građana i zašto smo taoci njihovih ličnih interesa da blokiraju, prijete krizama i truju retorikom, za koju bi u ozbiljnoj državi krivično odgovarali.

Eto, nas pet ekonomista uputismo pismo MMF-u, moleći da se unaprijed zna namjena kreditnih sredstava i da se prati potrošnja, a ne da završe, kao od 2009, tako što se potpiše pismo namjere, uzme nekoliko tranši, a onda prekine aranžman kad dođe do toga da se i ispuni potpisano.

Uslijedio je odgovor u vidu etiketiranja, pritisaka i raskoši europejstva ministra finansija BiH, gospodina Vjekoslava Bevande. Reče on da smo mi kvazianalitičari, propali političari i ekonomisti van struke, koji se protive kreditu. Reče da je to politikantstvo. Za neupućene, ako ih ima, riječ politikantstvo nastala je u Grčkoj i to kao pojam kojim su opisivani oni ljudi koji su se bavili opštim političkim problemima, ali iz ličnog interesa, odnosno oni su te usluge naplaćivali i radili shodno svojoj slobodnoj volji. Koji lični interes on u tome vidi – nije objasnio. Gdje smo mi to naplatili, također nije rekao, a ima poluge moći, pa neka provjeri. To jedino i znaju, doduše. Osim kad su njihovi vlastiti izvori prihoda u ogromnom raskoraku sa imovinom.

Dakle, čovjek je vrijeđao, a da pismo nije ni pročitao. Možda mu neko prepričao, ali loše. Gdje da se muči da čita! Živi li on u BiH ili samo u HDZ-u?

Vjerujem da je u HDZ-u komotno i fino, da se dobro živi, samo je, valjda, svrha političke partije da se bori za društvo koje napreduje. Evo, recimo, u Statutu HDZ-a usvojenom 29. aprila 2019., navodi se:

“(1) HDZ BiH je narodna stranka koja okuplja sve slojeve hrvatskoga naroda i drugih građana Bosne i Hercegovine, čiji se program temelji na načelima demokracije i kršćanske civilizacije te drugim vrijednostima koje su u tradiciji hrvatskoga naroda. (2) HDZ BiH je i socijalna stranka jer zastupa interese svih društvenih slojeva. (3) HDZ BiH je stranka otvorena pripadnicima svih naroda i nacionalnih manjina koje prihvaćaju njezin Program i Statut.”

Hajde što je pitanje koliko je narodnjačka stranka i socijalna, hajde što je stranka otvorena za sve, iako se temelji na kršćanskoj civilizaciji, ali gdje je demokratičnost ako ne postoji dijalog – ne znam. O tome šta je kršćanski u davanju pomenute uvredljive izjave u istom danu kad ide vest da su stigla nova kola za njegove kolege Špirića, Krišto i Radmanovića, kao i vest da je u državne institucije u toku pandemije primljeno 133 novih uposlenika (mart-oktobar), dok je mnogo ljudi u panici za egzistenciju (a pregovara se o kreditu MMF-a od 750 miliona eura i kreditu od 250 miliona eura EU) – ne znam.

Oh, nije Vjekoslav Bevanda jedini. Ima ih još koji pismo ni pročitali nisu, ali bespogovorno brane vlast, jer komoditet, jer komformizam, jer potreba da se omalovaži bilo koji drugi glas, jer je cjeloživotno odsustvo kritičkog promišljanja, dijaloga i spoznaje na čemu se temelji uspješno društvo. Daj meni i samo meni i mome, a za ostale kako se snađu. Ako se ne snađu, njihov problem. Gazi.

Nikako pobjeći od populističkog klišea po kome je kritičko razmišljanje izdaja i atak na institucije, a “institucije – to sam ja”, je atak na cio jedan narod. Jer, odmah se proglase predstavnikom naroda i to uzmu i ekskluzivitet. Sinko, nisi ti Srbin, Hrvat ili Bošnjak po zanimanju kad si ministar, gradonačelnik, predsjednik VSTV ili direktor kakve institucije i javnog/državnog preduzeća, već neko ko treba da obavi posao najbolje za sve – i Srbe, i Bošnjake, i Hrvate, i Ostale. Jer, nema srpskog/bošnjačkog/hrvatskog mašinstva, ekonomije, prava, medicine. A kad oboliš, ne tražiš da te liječi tvoj, već najbolji; kad te optuže, ne tražiš da te brani tvoj, već najbolji. Kad uzimaš pare, naravno, ne gledaš jesu li srpske, bošnjačke, hrvatske, ili imaju oznaku nekih moćnih zemalja.

Posebna je stvar šta se u ovoj državi može uopšte podrivati kad to najuspješnije rade oni na vlasti, kao i šta se to može špijunirati, osim ko je s kim te sezone. Zapravo, to ih najviše i brine – da se ne sazna ko s kim, koliko duboko i koliko legalno.

Autor: Svetlana Cenić

Pritisak Valentina Inzka urodio plodom: Uklonjena sramotna ploča s imenom zločinca Radovana Karadžića!

Teška nesreća na magistralnom putu M-17: Golf završio u rijeci Bosni