Tržni centar SCC u Sarajevu stvara velike probleme: Jesu li građani toga svjesni?

Građani Sarajeva vjerovatno nisu svjesni svih posljedica svjetlosnog zagađenja kojem su izloženi u bh. prijestolnici, kao ni opasnosti koje ono stvara, navodi u razgovoru za Al Jazeeru Srđa Hrisafović, arhitekta, dizajner svjetla i profesor na sarajevskoj Akademiji likovne umjetnosti (ALU).

Pažnju na problematiku svjetlosnog zagađenja nedavno je skrenula zastupnica u Skupštini Kantona Sarajevo Vildana Bešlija (Naša stranka) koja je zatražila izradu zakona koji bi regulirao ovaj oblik zagađenja.




Šta je svjetlosno zagađenje i da li smo ga svjesni?

– Definicija svjetlosnog zagađenja iz novog Zakona o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja, a koji bi trebao biti usvojen ovih dana u Hrvatskom saboru, glasi ovako:

„Svjetlosno onečišćenje okoliša jeste emisija svjetlosti iz umjetnih izvora svjetlosti koja štetno djeluje na ljudsko zdravlje i uzrokuje osjećaj blještanja, ugrožava sigurnost u prometu zbog blještanja, zbog neposrednog ili posrednog zračenja svjetlosti prema nebu ometa život i/ili seobu ptica, šišmiša, kukaca i drugih životinja te remeti rast biljaka, ugrožava prirodnu ravnotežu na zaštićenim područjima, ometa profesionalno i/ili amatersko astronomsko promatranje neba ili zračenjem svjetlosti prema nebu nepotrebno troši električnu energiju te narušava sliku noćnog krajobraza.“

Da li smo svjesni svjetlo zagađenja? Ja jesam, da li su naši sugrađani nisam siguran, ali sigurno znam da su stanari zgrade preko puta SCC-ovog LED ekrana i te kako svjesni ili bilo ko da živi u komšiluku, sada već mnogih, „medijskih fasada“.

Koliko svjetlo zagađenje utječe na život pojedinca (zadiranje u privatnost, skretanje pažnje, remećenje mira…)?

– Ispričat ću vam moju priču. Imao sam divan pogled na grad. Sa moga prozora uživao sam u pogledu na osunčan grad jer ga gledam sa „memli strane“ kako moju mahalu karakterišu oni sa desne strane Miljacke.

Noću ovaj prizor je još ljepši, secesijsko Sarajevo: univerzitet, pošta, pozorište i hiljade treptavih svjetala sve do Poljina. Pogled kvare „Zvijezda neboderi“ zbog kojih je, kako kaže urbana legenda, arhitekta Juraj Nighart prijetio da će se javno zapaliti ako se te „neprimjerene građevine“ nastave graditi.

Gradnja je bila zaustavljena, čekali su da umre i onda nastavili.

I kao da nisu dovoljno ružni sami od sebe, nedavno su se na istočnom neboderu pojavili [bh. nogometaš Miralem] Pjanić i boca Bimal ulja visoki nekih 12 metara. I, da ne fali iznad, kao kruna, veliki je crveni svijetleći znak Bimala.

Noću ovaj znak crvenim svjetlom vlada prostorom, akcentira glomaznu formu nebodera i zagađuje okoliš. Pošto BiH nema zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja, marketinški oglašivači divljaju. Tako niču LED ekrani po fasadama zaštićenih kulturno-istorijskih objekata i svjetlosne instalacije kakva je na fasadi Sarajevo City Center-a.

Ko je smislio tako grandiozno predstavljanje tako trivijalne stvari kao što je boca ulja ili nogometaš sa telefonom? I zašto više ne navijam za Pjanića niti kupujem Bimal ulje…

Da li su vlasti zainteresirane da poprave stanje?

– Čuo sam da nova Kantonalna vlada, koja je vrlo ažurna, razmišlja o nacrtu Zakona o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja.

Cilj ovoga zakona, kako stoji u Hrvatskom zakonu, je: „… zaštita od svjetlosnog onečišćenja, uzrokovanog emisijama svjetlosti u okoliš iz umjetnih izvora svjetlosti kojima su izloženi ljudi, biljni i životinjski svijet u zraku i vodi, druga prirodna dobra, noćno nebo i zvjezdarnice uz korištenje energetski učinkovitije rasvjete.”

Baziran na EU zakonima o zagađenju svjetlom u zakonu piše i sljedeće:




„Zaštitom od svjetlosnog onečišćenja osigurava se zaštita ljudskog zdravlja, cjelovito očuvanje kvalitete okoliša, očuvanje bioraznolikosti i krajobrazne raznolikosti, očuvanje ekološke stabilnosti, zaštita biljnog i životinjskog svijeta, racionalno korištenje prirodnih dobara i energije na najpovoljniji način za okoliš, kao osnovni uvjet javnog zdravstva, zdravlja i temelj koncepta održivog razvitka.“

Šta se može uraditi da se situacija u Sarajevu popravi i gdje mislite da je stanje najgore?

– Ako se takav zakon usvoji kod nas onda zagađivač plaća, a to uvijek ima djelotvoran efekat. Kako stoji u Hrvatskom zakonu: „Operater rasvjete snosi sve troškove preventivnih mjera i mjera otklanjanja štetnih utjecaja, odnosno onečišćenja, financijski je odgovoran za provedbu preventivnih i sanacijskih mjera zbog štete za okoliš koju prouzroči ili bi moglo prouzročiti svjetlosno onečišćenje uzrokovano rasvjetom kojom on upravlja“.

No nije to najstrašnije što se dešava u gradu. Sigurno ste primijetili da su se pred same izbore u gradu pojavili novi reklamni paneli kako bi se na istim mogli pojaviti političari sa porukama koje će nas ubjediti da baš za njih treba glasati. Na betonskim postoljima, ružni i glomaznim ovi, kako ih sofisticirano zovu oglašivači „citylights“, postavljeni su na strateškim mjestima za oglašivača: parkovima, trotoarima, šetnicama, bez obzira da li smetaju pješacima.

Da li iko brine o tome gdje postaviti „citylight”, na koju fasadu okačiti 12-metarsku bocu ulja i koliko svjetla emituje LED ekran montiran prekoputa prozora spavaće sobe ratnog vojnog veterana sa PTSP sindromom?

Ne treba kriviti BH Telecom za 12-metarskog Pjanića ili Bimal za 12-metarsku plastičnu bocu ulja niti Maxmediju za svjetleću reklamu koja dominira noćnim nebom. Krivi su opštinski službenici koji su im dali dozvole za postavljanje i opštinski načelnici kojima smo dali svoj glas da nam naprave ugodan okoliš, a ne da na svaki način namiču pare iznajmljujući naš javni prostor za besmislene reklamne panele, svjetleće ekrane i reklame, zatvorene bašte po ionako uskim javnim površinama i šetnicama sa gomilom stolica.

Zanima me gdje idu pare od iznajmljivanja javnog prostora. Shvatio bih kada bi pare išle za popravku fasada, trotoara, javne rasvjete, vodovoda, javnog transporta, novih parkova, ali u našem gradu se to ne dešava. Svjedoci smo stalnih popravki trotoara na Titovoj i Ferhadiji i opet isto – trotoari sa rupama, ceste sa barama, oronule fasade, loše gradsko svjetlo…

Zašto o ovom gradu niko ne brine? Kao da smo tu privremeno pa onda ćemo otići u neke zamjenske gradove. Nemam zamjenski grad. Ovo je moj grad i želim da se u njemu osjećam dobro i sigurno, piše AlJazeera.