Teška i tragična sudbina nane Fate Orlović iz Konjević Polja. Godinama se nakon povratka rodnoj grudi, ova žena bori s nepravdom – nakon genocida u kojem joj je stradala skoro kompletna familija, Fata se susrela s neočekivanom situacijom.
U dvorištu njene kuće napravljena je pravoslavna crkva, bespravno i na tuđem zemljištu. Brojne tužbe, prijetnje, procesi, borba. Crkva je izgrađena 1996. godine i danas stoji na istom mjestu.
Fatu su danas svi zaboravili. Nakon pravne, ona bije novu bitku, onu životnu. Ima velikih problema sa zdravljem i već sedmicama je hospitalizirana. Samo je rijetki posjete. A Fata nema mnogo rodbine, zauvijek je nestala u genocidu.
Leži u Tuzli i osim brige zdravstvenog osoblja, urijetko je neko posjeti i pruži neku vrstu podrške, barem toplu riječ. Teška je priča Fate Orlović, simbola otpora i poslije genocida…
”Nije meni što je crkva, neka je, ali ne na mojoj zemlji. Neka je grade negdje drugo, neka ih grade hiljadu, meni to ne smeta, ali može brate u mojoj avliji”, kazala je jednom nana Fata.
Ne zaboravimo je…
Kao što su je sada zaboravili oni kojima je nekada trebala u kampanjama, u poganim kampanjama. Ne zaboravimo je, nismo mi kao oni, mi smo od njih bolji…