U borbi za opstanak migranti u BiH prodaju maramice, slatkiše, peru vjetrobranska stakla

U ovih zadnjih nekoliko mjeseci Migrantska kriza u Bosni i Hercegovini je dobila sasvim novu dimenziju sve većim brojem migranata koji u našoj zemlji moraju živjeti u uvjetima koji ne ispunjavaju ni osnovne ljudske potrebe.

Dok postoje oni koji žele ostati u BiH, kao što je slučaj Pakistanca Raze Taslima koji je ovog ljeta otvorio restoran u Bihaću, drugima je cilj sakupiti nešto novca u našoj zemlji i preživjeti, kako bi mogli preći granicu.

A u borbi za opstanak u BiH našla su se i dvojica Palestinaca Ejub i Jasin. Na ulicama glavnog grada naše zemlje sve češće se mogu vidjeti migranti kako prodaju maramice, slatkiše, peru vjetrobranska stakla na automobilima…

Većina ovih ljudi je iscrpljena, pothranjena, slabijeg imuniteta i podložna razbolijevanju. Neispravnost vode, hrane, loši higijenski uslovi i loši uslovi života dodatno utječu na njihovo zdravstveno stanje. Nisu najboljeg zdravlja ni naši sagovornici koje smo na trenutak prekinuli u njihovom pohodu da zarade nešto novca prodajom maramica kako bi mogli kupiti hranu.

Dok nam Ejub odmah kroz razgovor ukazuje na to kako je gladan i kako mu je hladno, ispadaju mu maramice iz ruke. U tom trenutku prilazi čovjek koji je bio u prolazu i nudi mu nešto novca.

“Uvijek ima dobrih ljudi koji nam hoće pomoći. U Hrvatskoj, s druge strane, nisu dobri ljudi, tuku nas, a u Bosni i Hercegovini nije takav slučaj, ovdje su ljudi dobri, imaju osjećaja prema nama”, govori nam Ejub koji zna tek poneku riječ na engleskom.

Ipak, uspio nam je ispričati dio svoje životne priče. Kaže kako je sve teže proći kroz Hrvatsku i Sloveniju, ali da je njihovim prijateljima sve teže doći i do Bihaća, jer policija blokira prolaze i sve više ljudi šalje izvan kantona.

“Moji roditelji su poginuli u Palestini, i otac i majka. Ostao sam sam”, govori Ejub, nakon čega prilazi njegov prijatelj 25-godišnji Jasin, također Palestinac.

Nadovezuje se na njegovu priču i govori nam kako im je prodaja maramica jedini izvor prihoda.

“Nekad prodajemo slatkiše, peremo vjetrobranska stakla, ali uglavnom najviše zaradimo od prodaje maramica. To je jedini način da ne ostanemo gladni. Spavamo gdje stignemo. Ide zima i veoma je hladno, ne znam šta će biti uskoro i gdje ćemo spavati. Nadamo se da ćemo preko Hrvatske stići do Italije, to je naš cilj ako Bog da”, kaže nam Jasin koji je nakratko pristao da se fotografira, a onda se vratio “biznisu” prodaje maramica.

Svi ovi ljudi imaju jasan cilj, a to je da s ruksakom na leđima stignu do razvijenih zemalja Zapadne Evrope i tamo nastave sretniji život i uz bolje životne uslove od onih kakve su imali u zemljama iz kojih dolaze.

Prešli su hiljade kilometara pješke, njihova putovanja su izuzetno skupa, mukotrpna i trajala su mjesecima pa i godinama. Ako ih uhvate, kažu, pokušat će ponovo, ali odustati neće.