Zaista je sramotna reakcija Dragana Čovića na presudu Radovanu Karadžiću

Ako HDZ-u i Čoviću već i nije stalo da bošnjačkih žrtava nad kojima je, današnjom presudom, još jednom potvrđen genocid u Srebrenici kao i brojni drugi zločini širom BiH, posebno je sramotna činjenica da ovoj stranci nije stalo ni do hrvatskih žrtava, koje su u Karađićevom zločinačkom ratnom poduhvatu stradale zajedno s Bošnjacima. Dovoljno je samo spomenuti činjenicu da na području RS-a danas prema procjenama Crkve živi svega 15.000 Hrvata, od prijeratnih 220.000.




Ratni predsjednik Republike Srpske i ratni zločinac Radovan Karadžić danas je pravosnažno osuđen, te mu je u odnosu na prvostepenu presudu kazna s 40 godina povećana na doživotni zatvor. I dok iz čitave BiH, regiona i svijeta stižu reakcije na ovu presudu, HDZ BiH i Dragan Čović šute kao zaliveni.

Ako HDZ-u i Čoviću već i nije stalo da bošnjačkih žrtava nad kojima je, današnjom presudom, još jednom potvrđen genocid u Srebrenici kao i brojni drugi zločini širom BiH, posebno je sramotna činjenica da ovoj stranci nije stalo ni do hrvatskih žrtava, koje su u Karađićevom zločinačkom ratnom poduhvatu stradale zajedno s Bošnjacima. Dovoljno je samo spomenuti činjenicu da na području RS-a danas prema procjenama Crkve živi svega 15.000 Hrvata, od prijeratnih 220.000.

Ipak, i današnji odnos prema presudi samo još jednom potvrđuje da HDZ-u i Čoviću do Hrvata kao naroda suštinski nije stalo, ma koliko sebe uporno nametali kao ekskluzivnog zaštitnika hrvatskog naroda u BiH.

Ono do čega HDZ-u, međutim, jeste stalo, jednako kao i u ratu, je da dobije vlastiti komad BiH nad kojim će imati apsolutnu vlast ili barem postigne ona ustavna rješenja kojima će trajno cementirati svoju vlast nad hrvatskim kvotama vlasti u FBiH.

A u tom cilju, jednako kao što je u ratu u cilju čerečenja BiH i eliminisanja bošnjačkog stanovništva uspostavljeno savezništvo između Mate Bobana i Radovana Karadžića, i danas u cilju slabljenja BiH, njene dodatno etnoteritorijalizacije i razbijanja probosanske političke opcije koja joj stoji na putu, Čović u ime bratstva i jedinstva sa Dodikom, koji odveć i ne krije kontinuitet svoje politike s onom Karadžića, odlučuje da presudu Karadžiću naprosto odšuti.

Time HDZ BiH i Čović s jedne strane uistinu pokazuju beskrajan politički kukavičluk i mizerno političko kalkulanstvo. No, s obzirom da se i šutnja može shvatiti kao odobravanje, Čović ovim potezom također, posebno uzimajući u obzir njegovo prisustvo proslavi 9. januara, još jednom demonstrira da hrvatski narod u BiH gura ne samo u pragmatsko, nego i idejno savezništvo sa zločinačkom ideologijom koja je pored genocida nad Bošnjacima provela i etničko čišćenja i nad hrvatskim narodom na teritoriji RS.