Željko Komšić brutalno ponizio Bakira Izetbegovića: “Narod nije blećak”

– Ispada da je Izetbegović bio u pravu kada je rekao da sarajevske općine vrijede nekoliko puta više od drugih, jer 10 poslanika u TK-u ne vrijedi ni blizu kao četiri u Sarajevskom kantonu. To što je Jasmin Imamović gradonačelnik u Tuzli, Nusret Helić načelnik u Gračanici, Edin Delić u Lukavcu, Edis Dervišagić u Gradačcu je apsolutno ništavno u odnosu na “fenomenalan” rezultat Igora Kamočajija, koji je bio čak treći u Centru.

Član Predsjedništva BiH i lider Demokratske fronte Željko Komšić u intervjuu za Oslobođenje kaže da će odluku o (ne)učešću u vlasti i SDP, kao i DF razmatrati u stranačkim organima.

– Tuzlanski SDP na stvari gleda znatno drugačije nego sarajevski, sa puno više osjećaja za državu, ali i sa puno više prava da se zalaže za ulazak u vlast jer ispada da je SDP u TK-u, koji ima 49.000 glasova, talac Sarajevskog kantona, koji ima 22.000 glasova. Oni bi morali u opoziciju, a u KS-u se eto mora u vlast, da ne govorim o tome kako pojedini kadrovi iz sarajevskog SDP-a žele držati lekcije kadrovima iz tuzlanskog. Ko zna, možda SDP pribjegne vanjskoj pomoći, budući im je Kojović galantno ponudio da će im dozvoliti koaliciju sa “antinacionalističkom” PDA u Tuzlanskom kantonu, kaže Komšić.

Možete li nam prokomentarisati iznesene stavove sa posljednjeg zasjedanja BH bloka?

– Svi stavovi koji su izrečeni prvo moraju biti verificirani na Predsjedništvu Demokratske fronte, i to će sigurno biti učinjeno, iz prostog razloga što BH blok kao takav nema preciziran model odlučivanja. Naprosto, BH blok nema svoje organe.

To nije političko tijelo koje ima svoj statut ili tome slično, pa sve odluke, kao i u slučaju DF-a, moraju biti verificirane na stranačkim organima. Na pomenutom zasjedanju delegacija DF-a zauzela je principijelan stav. Dakle, sljedeći: ako BH blok ne ide u vlast, onda je vrlo jasno, mi smo za to da se ide u opoziciju i da se BH blok kroz opoziciono djelovanje na bazi principa gradi kao jedna jaka građanska alternativa, pri čemu bi u takvom procesu nužno moralo doći do političkog i ideološkog približavanja između tri stranke, i pri čemu bi se mogla odrediti jasna strategija u narednom periodu, kako bismo se što bolje pripremili za iduće izborne cikluse, znajući šta hoćemo i koliko možemo. Naravno, nužan preduslov toga, po mišljenju delegacije DF-a, jeste opoziciono djelovanje na svim nivoima vlasti, čime bismo bili čisti i pred građanima i pred sobom, ali i pred onima koji bi nam danas-sutra, ukoliko i u jednom kantonu budemo vlast, mogli maliciozno prebacivati da smo eto i mi vlast, jer smo zaboga vlast u jednom kantonu.

Sa druge strane, kao što je javnosti poznato, takav stav sa nama nije dijelio (izuzev tuzlanskog SDP-a, koji ujedno ima najbolji izborni rezultat) ostatak SDP-a, naročito sarajevski SDP (kantonizatori socijaldemokratije) i Naša stranka, koji tvrde da BH blok istovremeno treba biti i opozicija i vlast. Opozicija na federalnom i državnom nivou i vlast na nekim kantonalnim nivoima, a naročito sarajevskom, gdje smo već u vlasti.

Mislim da vašim čitateljima nije potrebno objašnjavati koliko je to principijelno, a koliko nije. Narod nije blećak. No, dobro. Delegacija DF-a ostala je pri svome stavu unatoč medijskim napadima nekih “opozicionara” kojima se kantonalna vlast već osladila. Kod njih uviđam jednu dozu nezrelosti.

Dakle, ja smatram da mi (DF) po svaku cijenu ne moramo biti u vlasti ili dio vlasti. U prošlosti smo pokazali da se vlast ne mora biti, stavljali smo principe ispred funkcija (preživjeli infrastrukturnu golgotu zbog toga) za razliku od nekih koji, evo čim su došli u priliku da zauzmu funkcije, pokušavaju javnost uvjeriti u to da je u parlamentarnoj demokratiji principijelno istovremeno biti i vlast i opozicija.

Postoje i određene nesuglasice unutar stranaka BH bloka, ponajviše u redovima SDP-a. Kako gledate na to?

– Ispada da je Izetbegović bio u pravu kada je rekao da sarajevske općine vrijede nekoliko puta više od drugih, jer 10 poslanika u TK-u ne vrijedi ni blizu kao četiri u Sarajevskom kantonu. To što je Jasmin Imamović gradonačelnik u Tuzli, Nusret Helić načelnik u Gračanici, Edin Delić u Lukavcu, Edis Dervišagić u Gradačcu je apsolutno ništavno u odnosu na “fenomenalan” rezultat Igora Kamočajija, koji je bio čak treći u Centru.

Da li postoje okolnosti u kojima bi DF razgovarao o ulasku u vlast?

– Jedino ukoliko bi postojala jasna proNATO koalicija koja neće trošiti vrijeme na iznalaženje konsenzusa o tome da li treba poštivati zakone ove države i odluke njenih institucija, koje jasno reguliraju obaveze preuzete na putu integracije u NATO-savez. Naravno da bismo, ne samo razgovarali nego i poticali saradnju u tome pravcu. Mišljenja sam da samo članstvo Bosne i Hercegovinu u NATO-u može donijeti dugoročnu stabilnost, da može donijeti i političku stabilnost i otkloniti osjećaj egzistencijalne ugroženosti kod građana. Kada kažem egzistencijalna ugroženost, mislim i na onu materijalnu i onu koja doslovno znači goli život. Bez tog osjećaja sigurnosti, nikada nećemo krenuti naprijed i lišiti se grča, rekao je između ostalog Komšić za Oslobođenje.