in , ,

Banjalučki analitičar Srđan Šušnica žestoko: “Ovo je čin agresije Beograda, Crna Gora je, uz Bosnu i Hercegovinu, žrtva zvanične politike koju Srbija vodi”

Prema njegovim riječima, Crna Gora je, uz Bosnu i Hercegovinu, žrtva zvanične politike koju Srbija vodi prema susjednim državama.

Izbor Cetinjskog manastira za mjesto ustoličenja novog mitropolita, manifestacija je kulturno – političke agresije i moći zvaničnog Beograda nad sviješću građana Crne Gore, ali i prilika da se pokaže da je Crna Gora dio „srpskog sveta“, kaže u razgovoru za Gradski portal Srđan Šušnica, kulturolog, pravnik i publicista iz Banje Luke.

Prema njegovim riječima, Crna Gora je, uz Bosnu i Hercegovinu, žrtva zvanične politike koju Srbija vodi prema susjednim državama.

Na pitanje kako bi ocijenio bezbjednosne prilike na Zapadnom Balkanu, Srđan Šušnica odgovara:

-Na prostoru Balkana, prvenstveno u dijelu gdje je nekada bila Jugoslavija, trenutno se vodi kulturno – politički rat. Dešavanja, kojima svjedočimo poslednjih pet godina, govore nam da se političke elite, posebno u Beogradu, prevashodno bave ratom za interpretaciju istorije i sjećanja, ali i ratom za identitarno određenje i dominaciju.

U tom ratu, jezik i religijska osjećanja su najveće oružje. Ova situacija neodoljivo podsjeća na period sedamdesetih i osamdesetih godina u Jugoslaviji.

Istoriografija je utvrdila da su upravo događaji u Jugoslaviji tih godina bili uvod u politike nasilja i osvajanja tokom devedesetih. Kulturni rat se tada vodio u kontekstu socijalističkog sistema, ali je bio opipljiv na planu jezika, nacionalnih pitanja, identiteta, vjerskih osjećanja i simbola. Takođe, bio je vidljiv i na planu dominacije Beograda i Zagreba na saveznom nivou, kao i njihove dominacije nad ostalim republikama.

Trenutno svjedočimo sličnom obrascu koji dolazi iz Beograda ili Zagreba. Dominantne teme kojim se politički vrh Hrvatske i Srbije koristi u komunikaciji sa sjusednim narodima i državama u regionu su, ponovo, jezik, vjerska i identitarna pitanja. To nikad ne izađe na dobro. Poslije 20 godina dominacije tih pitanja u odnosima Beograda i Zagreba prema Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Kosovu i Vojvodini, devedesetih godina prisustvovali smo potpunoj militarizaciji i radikalizaciji tog pitanja i na kraju fizičkom, krvavom nasilju u agresorskim ratovima na prostoru Balkana.

Crna Gora i BiH trenutno su žrtve oruđa koje Beograd koristi u novom kontekstu, što neodoljivo podsjeća na događaje koji su bili uvertira za rat devedesetih.

Znači li to da je Balkan ponovo bure baruta?

-Trenutne globalne i regionalne okolnosti isključuju oružane sukobe na Balkanu. Zabrinjava činjenica da se čitavom regionu pokušava nametnuti revizionostička interpretacija istorije i sjećanja i da se na tom polju vode bitke koje radikalizuju građane. U BiH je dominantan sukob oko interpretacije istorije devedesetih, prirode i karaktera rata i zločina koji su se desili na tom prostoru.

U Crnoj Gori dominantna polja sukoba su vjerska osjećanja i vjerska pripadnost Crnogoroca, pitanja crnogorskog jezika i identiteta, koji se, kao kulturno – političke, državno – političke i istorijske datosti, uporno negiraju. Insistiranje Beograda da kontinuirano, u različitim formam, koristi teme identiteta, religije i interpretacije istorije kao vanjsko – političko oruđe, siguran je put ka radikalizaciji i nasilju širih razmjera.

Je li zvanični Beograd jedini koji presudno utiče na stabilnost Balkana?

-Zvanični Beograd to radi u kontinuitetu i nije sebi dao prostor za drugačije vanjsko – političko usmjerenje, što je veliki problem. I trenutni režim u Bugarskoj se prethodnih godina koristio kulturno – političkim problemima u definisanju spoljne politike prema Sjevernoj Makedoniji, ali to nije konstanta njihove politike. I u Hrvatskoj je od vladavine Tomislava Karamarka primjetna revitalizacija Tuđmanove politike prema Bosni i Hercegovini.

Zagreb je imao jedan period otklona od te politike u vrijeme Stjepana Mesića i Iva Josipovića, ali se ona vratila i trenutno je na djelu sinergija Beograda i Zagreba po pitanju BiH. Beograd nema alternativu u tom pogledu, što je štetno po građane Srbije.

Historičarka Latinka Perović je konstatovala da vlastima u Srbiji nije bitno kakva je država, nego kolika je i kakvim vanjsko – političkim identitarnim kapacitetima i oruđima raspolaže. To im je bitnije nego da Srbiju ekonomski, demokratski i u svakom drugom pogledu ojačaju i učine je boljim mjestom za život.

Dok Krunić grabi u Milanu, Ibrahimović ne odustaje od balkanskih narodnjaka ni u Grčkoj

Benjamina Karić jasno: Trenutno stanje sa vozilima u Gradskoj upravi nije dovoljno da može pokriti potrebe gostiju