PRISJETIMO SE VELIČINE Kako je Milan Mladenović odbio svirati u Banjoj Luci zbog rušenja Ferhadije

Prije tačno 28 godina je srušena čuvena Ferhadije džamija, biser islamske arhitekture, a mi se prisjećamo iznimnog ljudskog čina frontmena kultnog benda Ekatarina Velika (EKV), Milana Mladenovića, koji je tih dana odbio da svira u gradu u kojem se ruše džamije.

Umro je tačno godinu i pol poslije.

“Život je postao nemoguć”, govorio je suočen sa slikom užasa u kojima je nestajala njegova zemlja, bivša Jugoslavija.

Rođen u Zagrebu, rastao u Sarajevu, slavu je stekao u Beogradu.

Preminuo od raka gušterače u 36. godini, novembra 1994. godine. Bio je, ostat će zapisano, hrabar i principijelan i borac za mir tokom agresije Srbije i Crne Gora na Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku devedesetih godina. Volio je sve ljude, a umro očajan jer nije mogao zaustaviti zlo koje se kotrljalo.

“Vrlo sam razočaran u ljude koji su dozvolili da ih sahrane i moralno, i ljudski, dozvolili su da ih prijatelji izdaju, da oni izdaju svoje prijatelje i braću i sve živo, i da se sve to završi u jednoj opštoj kaljuži”, kazat će, također, jednom prilikom Mladenović.

U knjigu pravednika Mladenović se upisao ne samo sličnim izjavama, već i konkretnim antiratnim gestama. Važno mjesto zauzima upravo otkazivanje koncerta u Banjoj Luci – iz protesta zbog rušenja Ferhadije džamije!

To je, vele, trebao biti jedan od najvećih koncerata u gradu a Vrbasu, ali je vrhunski umjetnik odlučio fa pokaže dostojanstvo i bunt protiv barbarizma, te je opalio snažan šamar rušiteljima jedne bogomolje i spomenika kulture, ali i tadašnjim opskurnim vlastima Banje Luke koje su organizirale odvoženje ostataka džamije na smetljište. Bio je to gest vrijedan svakog divljenja.

“Neću da sviram u gradu u kojem je srušena džamija”, kazao je Mladenović.

Čuvene su to riječi muzičke legende koje su ga, zajedno sa njegovima pjesmama, učinile besmrtnim.

Aleksandar Žikić, jedan od najpoznatijih i relevantnih rock kritičara na prostoru bivše Jugoslavije, koji je napisao knjigu “Mesto u mećavi” posvećenu upravo liku i djelu Milana Mladenovića u razgovoru za Radiosarajevo.ba govorio je i o velikoj gesti “dječaka iz vode”.

“Nije “sarajevska biografija“ bila presudna u Milanovoj odluci da, koliko je mogao, skrene pažnju na nasilno rušenje Ferhadija džamije. Bila je to univerzalno ljudska žeđ za pravdom, za ispravnošću, ponekad prejaka u svijetu laži i nepravde, koja je navela Milana da – i u humanom i u umjetničkom smislu – digne glas protiv stvari koje niko nikada ne bi trebalo da čini, a ljudi ih, već hiljadama godina, uporno i neprestano čine”, kazao je Žikić za Radiosarajevo.ba.

Ratni predsjednik Glavnog odbora Islamske zajednice u Banjoj Luci Bedrudin Gušić kazao je 2018. za naš portal da će “svim Banjalučanima ostati u trajnom sjećanju gesta Milana Mladenovića”.

“On je te 1993. godine odbio pjevati u Banjoj Luci upravo zbog činjenice da je u tom gradu srušena jedna Ferhadija, kao i druge džamije. Taj gesti i tada i sada budi nadu u mogućnost suživota, odnosno potvrđuje onu Svetalne Broz da je bilo dobrih ljudi u vremenu zla”, kazao nam je Gušić, inače dugogodišnji slobodni novinar.

Ovo, jasno, nije bio jedini snažni antiratni čin Milana Mladenovića. Mnogi nisu znali da je napisao i pjesmu poslije masakra na Markalama.

Zapravo, on je posljednje mjesece života potrošio upravo kako bi ukazao na sav užas i apsurd ratova u kojima su ubijene desetine i stotine hiljada ljudi.

U vrijeme opsade Dubrovnika pozivao je publiku da minutom šutnje oda počast gradu i ljudima u njemu.

To je tada bilo po život opasno. Nacionalisti među publikom htjeli su se s njim fizički obračunati. Početkom ratova u bivšoj Jugoslaviji, zajedno sa članovima čuvenih “Partibrejkersa”, EKV-a i “Električnog orgazma” formirao je projekt “Rimtutituki” koji su svojim aktivizmom širili antiratnu propagandu. Njihov najpoznatiji sngl bio je “Slušaj ‘vamo”, s ključnim refrenom “Mir, brate, mir”.

Izdao ga je B92, a promoviran je koncertom na kamionu koji je kružio ulicama Beograda. Ove grupe u septembru 1993. sviraju antiratne koncerte i u Parizu i Berlinu sa zagrebačkim sastavom “Vještice”, u okviru akcije “Ko to tamo peva?”.

“U svakom porazu ja sam video deo slobode. I kad je gotovo, za mene, znaj, tek tad je počelo!”

Neka je slava i hvala Milanu Mladenoviću – Čovjeku.

Radiosarajevo.ba

Pročitajte više

Log In

Forgot password?

Forgot password?

Enter your account data and we will send you a link to reset your password.

Your password reset link appears to be invalid or expired.

Log in

Privacy Policy

Add to Collection

No Collections

Here you'll find all collections you've created before.