Još se oporavljamo od prošlog rata, a već nas vide kao pogodno tlo za sljedeći. Tome su najviše doprinijeli oni koji nas vode. Jer bh. građani – oni obični, koje se gotovo nikad ništa ne pita, ne misle tako. Ali, FTV donosi lijepu priču, Fikret i Miloš mladići su koji ruše stereotipe.
Nastanjeni u malom selu na obroncima Majevice, ovi vrijedni mladi ljudi svoju perspektivu vide u BiH. Život na selu je, kažu Fikret Mehmedbegović i Miloš Đokić, itekako moguć, piše FTV.
Njeguju i ljubav, prijateljstvo i život, kao primjer svima. Ne razdvajaju se. Nisu se htjeli razdvojiti ni dok su nam pred kamerom pričali o svom dugogodišnjem prijateljstvu.
„Ovdje za nas, u ovim selima gdje nas ljudi poznaju, kažu da smo mi država u državi“.
„Dok smo nas dvojica zajedno, samo se Boga bojimo. Meni je Bajram kao i moja slava – njemu je moja slava kao Bajram. I nema razlike. Ako Bog da, 100 godina tako da se volimo, poštujemo i naša djeca isto tako – nemam druge želje“.
Želje skromne, jednostavne i iskrene. Poslove na farmama obavljaju zajedno, pomažući jedan drugome. Da je lako, nije, kažu. Očuvati imanja, stočni fond i održati proizvodnju – iz godine u godinu – sve je teže.
Na samom vrhu Majevice je stara drvena kućica – njihovih ruku djelo. I „oaza mira“, kako je zovu. Tu često odmaraju, druže se i nalaze vremena za hobije.
„Ovdje 6 sela ima. U Lovačkom sam udruženje Partizan Donja Trnova. Radim već 3 godine, zadovoljan sam“, priča Miloš. I Fikret ponekad ide s njim, dodaje, uz smijeh – kao neki inspektor.
U vrijeme kada mladi iz zemlje odlaze, kada se život u BiH, posebno u njenim ruralnim područjima, smatra nemogućim, kada su iskrena prijateljstva bez interesa postala rijetkost – ovi mladi ljudi su primjer da prave vrijednosti ipak postoje.
„Nas nema u 100 država – to je glavno, a za ostale nas ne interesuje“, poručili su za FTV.