Osamdesetogodišnja Mostarka Stana Šuman je 15 godina udovica, koja živi sama u mostarskom naselju Cim, ali blagdane radosti redovno dijeli sa svoji komšijama i čuva tradicionalne narodne običaje kako kroz priče tako i aktvnosti kojim se bavi.
Tako su ove godine za Uskrs ona i njezina komšinica Krsitina Pehar radile tradcionalne pisanice, koje su nezaobilazne na trpezama katoličkih domova, za svoje najbliže, ali i u humanitarne svrhe, pa su napravile preko 300 unikatnih pisanica koje su podijelile ljudima u potrebi i Usrks im učinile veselijim.
Vitalna 80. godišnjakinja veselog duha priča kako je za čuvanje tradicije najvažnije njegovati dobre komšijske odnose, a upravo je to ono što nju čini veselom, ne samo za blagdne, nego i tokom čitavog života, prenosi Klix.ba.
“Da mi nije mojih komšija, koji se brinu za mene, ja ne znam šta bi”, iskreno će Stana, koja, pored dobrokomšijskih odnosa, njeguje tradiciju i kroz rad u KUD SV. Ante Cim, čija je članica već 30 godina. Ona s ponosom nosi narodnu nošnju u svim svečanim prilikama.
“Ljudi me vole vidjeti u narodnoj nošnji i često pitaju o običajima, što ja rado i s ponosom pričam”, sa smješkom će Stana, koja dodaje kako nerijetko voli i zapjevati.
“Uskrs je veselje.Volim društvo i veselje, to me drži”, kaže Stana.
Njezina komšinica Kristina navodi kako je Stana dobri duh njihovog naselja i kako bi joj bilo teško zamisliti da joj se ne javi kad pođe na frizuru, u crkvu ili u bolnicu i da ne učestvuje u svim događajima.
“Ona rado priča o tradicionalnim običajima, ali voli prihvatati i novitete koje uvodimo”, kaže Kristina ne krijući radost što su dio blagdanske čarolije podijelile sa onima u potrebi, jer kako navodi Uskrs je blagdan koji budu nadu u bolje svim vjernicima.
Naglašava kako je Uskrs najveći blagdan, koji dokazuje da postoji svjetlo i da nije tama.
Da bi se Uskrs slavio istinski, kako naglašava, pored pripremljenih pisanica, bogate trpeze, uređenog doma i okupljene porodice, potrebni su i duhovna obnova i čisto srce.
“Isus je umro na križu, ali je uskrsnuo. To znači da ja mogu patiti, ali će doći i moj Uskrs i da za sve teškoće postoji nada da će biti bolje.
Zato je meni osobno Uskrs iznad svega i za ovaj blagdan se pripremam svih 40 dana korizme uz post, molitvu i duhovnu obnovu, da ozdravim svoje rane i teškoće da bi i drugima oko sebe bila bolja”, zaključila je Kristina.