Bosna i Hercegovina je formalno korak bliže Evropskoj uniji, ali suštinski i dalje daleko od stvarnih evropskih standarda, poruka je troje sagovornika portala bhdijaspora.net, politologa Davora Gjenera, diplomate Draška Aćimovića i novinarke Rubine Čengić. Iako svi sagovornici prepoznaju značaj trenutka i priliku koja se otvara pred BiH, istovremeno upozoravaju da bez istinske političke volje, funkcionalnog pravosuđa i borbe protiv korupcije, evropske integracije mogu ostati samo prazna retorika. Dok Gjenero naglašava važnost geopolitičkih okolnosti i sigurnosnih razloga koji BiH približavaju Uniji, Aćimović ukazuje na unutrašnju neefikasnost domaćih institucija, a Čengić ističe da je “Evropa spremna da nas primi, ali mi ne pokazujemo volju – samo pričamo o tome.”
Piše: Mustafa Mulahuseinović
Rubina Čengić: “Evropa bi da nas primi, ali mi ne pokazujemo volju – samo pričamo o tome”
Bosna i Hercegovina je, prema mišljenju novinarke i analitičarke Rubine Čengić, možda “bliža Evropskoj uniji nego ikada prije”, ali ne zbog vlastitih napora, već zbog promijenjenih okolnosti u Evropi i globalnog odnosa snaga.
“Možda i jesmo bliži nego ikada prije, ali ne zbog nas nego zbog generalne situacije u Evropi i uticaja Rusije”, kaže Čengić u razgovoru za bhdijaspora.net.
Dodaje da najnovija dešavanja, poput ukidanja američkih sankcija Miloradu Dodiku i njegovom krugu, mogu dodatno zakomplikovati evropski put BiH.
“Ako Evropa pojača sankcije, to znači da smo još dalje od članstva. Uticaj Rusije i stanje u Evropi mogu nam pomoći – ali i odmoći”, naglašava.
Ključne prepreke za napredak prema EU, smatra Čengić, nisu tehničke, nego političke i moralne. “Prije svega treba pokazati volju. To znači da u BiH zaista vladaju zakoni, da ih unapređujemo, da pravosuđe radi efikasno i da se iskreno borimo protiv korupcije”, kaže Čengić.
Podsjeća da vlasti godinama ne uspijevaju ni usvojiti budžet, dok se broj potrebnih reformskih zakona samo gomila.
“Nudi nam se pomoć, eksperti, novac iz EU fondova, ali mi ništa ne radimo. Funkcioneri se ponašaju kao da su javni novac i institucije njihovo privatno vlasništvo”, ističe.
Čengić naglašava da i u EU “nije sve med i mlijeko”, ali razlika je u postojanju institucija i vladavine zakona.
“Bivši francuski predsjednik završio je u zatvoru zbog finansijskih malverzacija – to pokazuje da sistem funkcioniše.”
Na pitanje o iskrenosti domaće političke volje, Čengić je direktna:
“Volja građana je iskrena, ali volja političara je potpuno neiskrena. Pola onih koji su sada na važnim pozicijama završilo bi u zatvoru u roku od mjesec dana nakon ulaska u EU.”
Dijaspora kao neiskorišten potencijal
Ogroman broj stručnjaka i uspješnih ljudi iz BiH koji žive u inostranstvu mogli bi, prema njenim riječima, biti most između domaćih institucija i evropskih struktura. Ipak, domaće vlasti ne pokazuju interes.
“Dijaspora bi mogla mnogo pomoći – znanjem, kapitalom, iskustvom. Ali naše vlasti to ne traže jer bi u susretu s njima postale vidljive sve šupljine sistema”, upozorava Čengić.
Pravosuđe kao korijen problema
Govoreći o reformama, Čengić smatra da je najkritičnije stanje u pravosuđu.
“Nemoguće je izdvojiti samo jedan segment, ali pravosuđe je ključno. Ako se ono probudi, sve ostalo će se pokrenuti – i borba protiv korupcije, i jačanje medija, i povjerenje građana”, objašnjava Čengić.
Ističe da “ne smije postojati sprega između pravosuđa i centara političke moći” te da “pred zakonom svi moraju biti jednaki”.zatv
Čengić smatra da i sama Evropska unija ima unutrašnje dileme u vezi s proširenjem.
“Bojim se da EU baš i ne zna šta bi s nama. Ima interes, BiH je zanimljiva po resursima, radnoj snazi i obrazovanim ljudima, ali smo administrativno komplikovani i nedisciplinovani”, kaže ona.
Članstvo u Evropskoj uniji, smatra Čengić, donijelo bi građanima BiH brojne koristi – od lakšeg zapošljavanja i obrazovanja do pristupa fondovima i slobode kretanja.
“Izazovno će biti i zahtjevno, ali vrijedi. Pa ni zemlje koje su ušle u posljednjem proširenju još nisu potpuno integrisane – ali su članice, i to je činjenica”, zaključuje Čengić.
Draško Aćimović: “Bosna i Hercegovina je na klupi za rezerve, a ne na evropskom putu”
Bivši ambasador BiH u Briselu za bhdijaspora.net: “Evropski put je zarobljen političkim trgovinama, a dijaspora može biti motor promjena.”
Evropske integracije Bosne i Hercegovine godinama su više politička fraza nego stvarni proces, smatra bivši ambasador BiH u Briselu Draško Aćimović. U razgovoru za bhdijaspora.net poručuje da je BiH imala otvorena vrata prema Evropskoj uniji, ali da su ih vlastiti političari svjesno zatvorili.
„Nažalost, evropski put BiH već godinama služi kao predmet političkih trgovina i deklarativnih poruka. U praksi nema volje ni zajedničke želje da se ozbiljno krene tim putem“, kaže Aćimović.
Podsjeća da je BiH 2017. imala snažnu podršku tadašnjih belgijskih zvaničnika Charlesa Michela i Didiera Reyndersa, koji su kasnije postali čelni ljudi Evropske unije.
„To je bio ogroman kapital koji bi ubrzao naš put ka EU, ali su pojedini političari sve zaustavili. Zbog toga sam i podnio ostavku na mjesto ambasadora – iz protesta“, kaže on.
Za Aćimovića, evropski put BiH je prvenstveno političko pitanje, a ne tehničko. „Svi znamo da imamo nefunkcionalan sistem, ali svaki put kada se pojavi pokušaj dogovora, neko pod izgovorom ‘borbe za principe’ blokira procese i vraća zemlju unazad.“
Vjeruje da će međunarodna zajednica, posebno SAD, uskoro kazniti i izolovati one koji odbijaju dijalog. „To je jedini način da se procesi pokrenu“, kaže Aćimović, dodajući da BiH tehnički ima mnogo toga već usklađeno s evropskim standardima.
Tri ključne reforme
Aćimović navodi tri ključna prioriteta i to borbu protiv političke korupcije, reformu pravosuđa i jačanje privredne saradnje između entiteta.
„Potrebno je zaštititi tužioce i sudije koji se bore protiv kriminala i stvoriti jednake uslove poslovanja u cijeloj zemlji“, ističe.
Iako je svjestan problema u samoj Uniji, Aćimović smatra da BiH kulturološki i geografski pripada Evropi. „Za dijasporu bi članstvo bilo od ogromnog značaja – lakše kretanje, sigurnije investicije, jača veza s domovinom“, kaže.
Posebno ističe da dijaspora mora preuzeti aktivniju ulogu: „Vrijeme je da prestane vjerovati lažnim patriotama i da sama formira politički pokret koji bi na izborima 2026. mogao postati faktor vlasti.“
“Rat u Ukrajini ubrzava integracije”
Globalna situacija, smatra on, može ubrzati put BiH prema Evropi. „Rat u Ukrajini se proširio i hibridnim napadima, a Evropa se ozbiljno priprema za nove sigurnosne izazove. U takvom kontekstu, proširenje EU postaje i pitanje stabilnosti, pa vjerujem da će proces biti ubrzan“, poručuje.
“Vrijeme je da se BiH uozbilji”
Na pitanje kada BiH realno može postati članica EU, Aćimović odgovara da sve zavisi od političke volje.
„Ako je Ukrajina, zemlja u ratu, uspjela uraditi samoprocjenu 28.000 zakona, onda i BiH mora pokazati da može više. Trenutno nismo ni na začelju – mi smo na klupi za rezerve“, zaključuje Aćimović.
Gjenero: BiH je konačno blizu početka stvarnih pregovora s EU, ali elite još koče proces
Bosna i Hercegovina je, prema riječima politologa Davora Gjenera, konačno došla do tačke u kojoj bi stvarno mogla započeti pristupne pregovore s Evropskom unijom. Ipak, unutrašnje blokade i uloga političkih elita i dalje su najveća prepreka na tom putu.
„BiH je složena država koja funkcionira kao konsocijacija, sistem u kojem su elite presudne, a uloga građana je potisnuta. Dvije od tri političke elite žele približavanje Uniji, dok je treća, pod utjecajem Beograda i Moskve, godinama blokirala taj proces. Sada, kada je Milorad Dodik politički marginaliziran, postoji šansa da se i ta elita emancipira i postane kooperativna“, kaže Gjenero.
On podsjeća da je najveća prepreka evropskim integracijama upravo stanje domaćih političkih elita, dok građani, civilno društvo i akademska zajednica u BiH pokazuju spremnost i kapacitete za reformske procese.
„Bosnu i Hercegovinu ne koče građani, nego patogeni strani utjecaji, prije svega iz Srbije i Rusije, te nedostatak kompetentnosti i volje među onima koji vode državu“, ističe Gjenero.
Potrebna politička volja i društveni konsenzus
Gjenero podsjeća na period od prije jedanaest godina, kada su Njemačka i Velika Britanija pokrenule inicijativu za ubrzanje evropskog puta BiH, ali domaće elite tada nisu prepoznale priliku. Kao dobar model navodi hrvatsko iskustvo, gdje je oko evropskog puta postignut širok politički i društveni konsenzus.
„U Hrvatskoj su svi ključni zakoni usvajani gotovo jednoglasno jer se razumjelo da je pristupanje Uniji nacionalni interes. BiH bi trebala uspostaviti sličan model koordinacije i saradnje među političkim akterima“, poručuje on.
Članstvo u EU, prema Gjeneru, donijelo bi građanima BiH sigurnost, slobodu kretanja, pristup kohezijskim fondovima i smanjenje korupcije. „Hrvatska je, ulaskom u EU, modernizirala infrastrukturu, unaprijedila javnu upravu i osigurala stabilan rast. Sličan scenarij moguć je i za BiH“, dodaje.
Dijaspora kao resurs, ne dekoracija
Posebno ističe ulogu dijaspore, koja, ako se proces bude vodio otvoreno i uključivo, može imati važnu ulogu kroz znanje i iskustvo stečeno u zemljama članicama Unije. „Ako se dijaspora uključi u proces kao partner, a ne samo kao finansijer ili promatrač, njen doprinos može biti ogroman“, smatra Gjenero.
Geopolitička šansa koja se ne smije propustiti
Prema njegovom mišljenju, sadašnji geopolitički trenutak, obilježen ratom u Ukrajini i jačanjem euroatlantskih integracija, pruža BiH jedinstvenu priliku. „Evropa želi zatvoriti prostor ruskog utjecaja. Srbija mora odlučiti hoće li biti dio Evrope ili novi remetilački faktor. To BiH daje prostor da se jasno pozicionira“, ocjenjuje on.
Na kraju, Gjenero poručuje:
„Da ne vjerujem da BiH može postati članica EU u narednoj deceniji, ne bih pristao na ovaj razgovor. BiH pripada Evropi, društveno, kulturološki i geopolitički. Potreban je samo pritisak društva na političke elite da to i ostvare.“
Tekst je napravljen u saradnji sa fondacijom Friedrich Ebert Stiftung
Sve informacije o fondaciji Friedrich Ebert Stiftung pronađite OVDJE.
