Kada sa 31 godinom postanete sportski direktor kluba koji bilježi najveći uspjeh u 112 godina dugoj tradiciji jasno je da ste uspjeli u životu.
Agresija na BiH mnoge Bosance i Hercegvce je natjerala da napuste svoje ognjište te se zapute u nepoznat svijet, trbuhom za kruhom. Mnogi su svoja nova utočišta pronašli daleko od granica naše domovine.
Tako su Enver i Hadžira Ahmetović bili primorani da napuste mjesto Križevići kod Zvornika i zapute se u Švedsku. S njima je krenuo glavni lik naše priče. Imao je svega četiri godine…
Enes Ahmetović danas ima 31 godinu i sportski je direktor kluba IFK Varnamo koji se po prvi put plasirao u Allsvenskan, najjači rang švedskog fudbala.
Odmah na početku smo dali primjetiti da Ahmetović, inače najmlađi SD u Švedskoj, odlično priča bosanski jezik što je za svaku pohvalu.
“To je do roditelja, non stop su pričali bosanski sa nama, djeca mi se zovu Edin, poput Džeke (smijeh), a drugi je Dani”, rekao nam je Ahmetović na početku razgovora.
U tinejdžersko doba bavio se fudbalom, ali se, kako sam kaže, ulijenio pa je prekinuo karijeru. Međutim ostao je vezan za najpopularniju igru današnjice.
“Bio sam savim dobar fudbaler, u trećoj ligi sa 18 godina sam dao osam golova na 12 utakmica. Iskreno bio sam malo i lijen kad sam bio mlađi. Balkanski mentalitet, nažalost. Znamo se ponekad opustiti, onda nisam ni vodio računa o tijelu, pa su stigle i povrede. Nisam bio spreman kao drugi, pa sam prestao igrati fudbal.”
“U ranim godinama sam se počeo baviti i trenerskim poslom, studirati sportski menadžment. Sa 23 godine sam promijenio život i ambicije. Nakon završenog fakulteta, postepeno sam napredovao, dobio sam UEFA-ine licence te sam postao trener U19 ekipe Vernama gdje su prepoznali moj kvalitet i trud. Mogu reći da sam bio iznenađen ponuđenim poslom.”
Priznaje da mu je ponuda za sportskog direktora stigla kao iznenađenje.
“Znam da su me uveliko poštovali i cijenili, ali nisam očekivao da mi ponude ulogu sportskog direktora. Velika mi je čast i zadovoljstvo, zahvalan sam ljudima. Ipak sam ja mlad za ovu ulogu. Ja imam 31 godinu, dok su ostali između 45 i 50 godina. Ne smijem postati turista, sada punim gasom i šta mi Bog da.”
Pripreme za novu sezonu su već počele. Obavljeno je nekoliko transfera, dok se traže i pojačanja u ekipu koja će ima najmanji budžet u prvenstvu.
“Već smo doveli tri igrača, neke smo otpustili. Neki igrači kojim je istekao ugovor su otišli. Trener i stručni štab su na mjestu, sigurno će tu biti još nekih kvalitetnih igrača.”
“Ne mogu govoriti cifre, jer se razgovara u budžetu i traju pripreme za novu sezonu, ali zagarantovano imamo najmanje budžet u ligi. Od 16 timova u drugoj ligi mi smo bili 15. po budžetu, tako da ćemo i u prvoj ligi imati najmanji budžet.”
Član ekipe je bh. fudbaler Edin Bećirević koji će sigurno ostati, a da li je u planu dovođenje drugih igrača koji su naše gore list?
“Od malih nogu pratim našu reprezentaciju, putovao sam po cijeloj Evropi s reprezentacijom, pratim naše klubove i našu ligu jer inače kad dolazim u Bosnu dolazim u Tuzlu i Lukavac pa sam često razgovarao s Zlatanom Nalićem dok je bio trener u Tuzla Cityju.”
“Trebamo jednu ili dvije pozicije. Treba bi nam kvalitetan igrač iz Premijer lige, ali da dođe besplatno. Međutim, u fudbalu se nikad ne zna. Ali obavezno pratim našim fudbal, ligu i reprezentaciju.”
U BiH obično dolazi dva,tri puta godišnje, pogotovo kada bi igrala reprezntacija, ali kako je supruga bila trudna nisu dolazili tokom pandemije.
“Nekako mi se srce cijepalo…”, govori nam Ahmetović koji je izdvojio neke od nezaboravnih mečeva reprezentacije BiH.
“Sigurno je u posebnom sjećanju pobjeda nad Litvanijom kada se otišlo na Svjetsko prvenstvo, rado se sjetim i utakmice protiv Norvšeke kada su bili neki protesti protiv Saveza i bacane baklji na teren. Tada sam bio dijete. Bio sam u Belgiji, Irskoj, nema gdje nisam, uvijek je lijepo s našom rajom sjesti i družiti se…”
Zadnjih nekoliko godina je radio kao trener, a bavio se i privatnim poslom te nisam mogao putovati. U klubu mu ne predstavljaju probleme što mu je Bosna uvijek u srcu.
“Ja volim Švedsku, ali isto tako volim i Bosnu odakle je moje porijeklo. Tu sam rođen.”
“Jako sam zahvalan ljudima koji su mi dali priliku, došao sam ovdje sa četiri godine, kao imigrant, roditelji su mi došli kao sa dvije kese u rukama, bez ičega. Doći do ovakve pozicije, to je pogotovo zbog mojih roditelja ponosan na sve ostvareno”, kazao je Ahmetović na kraju razgovora za SportSport.ba.
