On je već godinama jedan od najpopularnijih pjevača zabavne muzike s prostora bivše Jugoslavije.
Prodao je više od pet miliona albuma, a neki od njegovih najvećih hitova su pesme “Lejla”, “Azra”, “Prsten i zlatni lanac” ili “Strah me da te volim”.
O privatnom životu rijetko govori za medije, ali je pred proslavu svog 60. rođendana otvorio dušu za Kurir i ispričao sve o svojim ljubavima, pjesmama i neostvarenim željama
“Na svijet sam došao 16. januara 1961. godine kao drugo dijete oca Reufika, mehaničara, i majke Zlate, koja je radila kao blagajnica. Najzanimljiviji događaj u mom djetinjstvu vezan je za moje rođenje, jer me je tata ukrao iz bolnice.
U Sarajevu je te godine bila izuzetno jaka zima. Novorođena djeca su masovno počela da umiru jer griejanja u bolnici nije bilo. Otac je donio mami narandže, a mene je bukvalno strpao u kesu i odnio u strahu da ne umrem od hladnoće. Stigao sam tako na zanimljiv način u topli dom.
Prvo što pamtim bio je zvuk violine, sevdalinska nošnja i puna kuća ljudi. Moj djed Mehmed Aga Varešanović bio je čuveni pjevač sevdalinki, odrastao sam uz njegovu violinu i smatram da mi je on prenio iskrenu ljubav prema muzici. Kad god bi se okupila cijela familija, stavljali bi me na kaljevu peć da slušaju i gledaju čudo od deteta jer sam pjevao sevdalinke i redovno pravio šou-program. Nekad je bila u našoj kući atmosfera kao u filmu “Ivkova slava”, kazao je između ostalog Varešanović..