Dragan Bjelogrlić obilježio je ovu godinu filmom “Čuvari formule”. Film je premijerno prikazan na prestižnom festivalu u Lokarnu, nakon toga više puta nagrađivan, a ovo ostvarenje osvojilo je publiku širom Evrope. Govorio je i o zrelim godinama u koje ulazi. Potpuno je otvoreno progovorio.
„Ne mogu da kažem da sam ponosan na nešto što sam ja uradio.
Film sam mnogo dugo spremao i to je moj prvi pokušaj da uđem u jedan nepoznat teren pričanja priče na neki drugačiji način nego što sam ja do sada to radio, a opet nisam hteo da pobjegnem od sebe, htio sam da to bude moj film“, rekao je Bjelogrlić, prenosi portal Nova.rs.
On je u glumačkoj karijeri ostvario ogroman broj uloga u kultnim ostvarenjima, a onda je nastavio da niže uspehe i kao reditelj.
„Kada sam poslije 30 godina bavljenja glumom rešio da se bavim režijom, moji prvi motivi su bili, osim toga da se isprobam u tome, da napravim neke filmove kakve do sada reditelji kod nas nisu pravili.
Onda sam napravio ‘Montevideo’, melodramu, toplu ljudsku priču. Moja jedina ideja je bila da komuniciram sa komšijama, sa ljudima oko sebe i da napravim film koji interesuje sve ljude u mom okruženju. Kada je ‘Montevideo’ napravio to što je napravio, uslijedio je ‘Montevideo 2’ kao logična posljedica, a onda sam počeo režiju malo ozbiljnije da shvatam.
Vidio sam da se tu dobro snalazim i da mogu da idem dalje, da istažujem svoje mogućnosti i onda su uslijedili ‘Senke’, ‘Toma’“, govori on.
Dragan Bjelogrlić opisao je kako je doživio rad na filmu koji je bio izazov za njega kao reditelja, ali i cijelu ekipu koja je radila na ovom ostvarenju.
„Film ‘Čuvari formule’ je bio moj izlet u psihološku dramu, u jednu priču o ljudima sa minimalnim mogućnostima i sredstvima atrakcije.
Morao sam sve da napravim sa sedam, osam ljudi, pritom je film pretežno na francuskom jeziku i veći dio radnje je u bolnici.
Težak je zadatak i za iskusnije reditelje, a nisam htio da podilazim publici. Htio sam da suštinski probam neke druge stvari i zato sam sretan i zadovoljan da sam ipak u tome uspio“, istakao je Bjelogrlić gostujući u emisiji „Veče sa Ivanom Ivanovićem“, gdje se prisjetio najjačih utisaka nakon što je film „Čuvari formule“ predstavljen svjetskoj publici:
„Sjećam se kada smo ušli u Lokarno, Piaca Grande, 7.000 ljudi, prvi film iz Srbije koji se tamo prikazuje, i kada se prolomio taj aplauz na kraju koji nas je posle pratio i koji nas i danas prati, osjetio sam nešto što nikada nisam ranije.
Kad nešto radiš, a vidiš da to komunicira sa ljudima iz potpuno drugih sredina, drugog govornog područja, sa nekim ko možda ne zna ni gdje je Srbija, ni gdje je Jugoslavija, ni kakvi su naši problemi, potpuno je specifičan doživljaj.”
„Imam 60 godina i kako ulazim u te zrele godine počinjem da opažam kako živeći u ovom svijetu prestajemo da razmišljamo o ljudima, gubimo vjeru u ljude.
Rekao sam sebi da ne smijem to da dozvolim, želim da tragam za dobrim u ljudima.
Ova priča mi je to pružila, da tragam za dobrim u ljudima, da to dobro mogu na neki svoj način da pružim ljudima na kraju ovog filma, a da to ne bude patetično, fejk, pošto je ovo stvarna priča.
To me inspiriše da tragam za nečim dobrim u svima nama jer se nadam da ću ja tako da budem bolji“, ispričao je Bjelogrlić o svojim motivima za rad na ostvarenju „Čuvari formule“.
