Zbog djece Viteza koja su zauvijek ostala u njegovom sjeÄanju u Bosnu i Hercegovinu se nakon tri decenije vratio bivÅ¡i pripadnik UNPROFOR-a. Djeca kojima je rat obiljeÅŸio djetinjstvo sada su odrasli ljudi, a susret sa njihovim prijateljom Markom bio je izuzetno emotivan. Sve je to pratila televizija N1.
Na nekadaÅ¡njoj liniji razdvajanja izmeÄu Armije RBiH i HVO-a susret starih poznanika Marka i Mirze â nakon 30 godina. Mirza je tada bio trinaestogodiÅ¡nji djeÄak, a Mark vojnik UNPROFOR-a. Sve se deÅ¡avalo baÅ¡ ovdje gdje je bio punkt. DjeÄija znatiÅŸelja zauvijek je ostala u Markovom sjeÄanju, a prijatnost vojnika UNPROFOR-a u sjeÄanju djeÄaka.
âMalo su nam Äudni bili⊠i zbog slatkiÅ¡a normalno. Mi smo njima prodavali zastave, suvenire⊠bile su zastave od Jugoslavije, naÅ¡e od Armije RBiH, zastave HVO-a. Nama je to bilo interesantno i oni su to ÅŸeljeli da kupuju i da imaju suvenire. Nama je to sve bilo zanimljivoâ, kazao je Mirza Å ehiÄ.
Sve te suvenire Mark i danas Äuva. A Äuva i fotografije iz tog perioda. Ovo je znatiÅŸeljni Mirza. A ovo je mladi vojnik Mark. Bio je, kaÅŸe, jako umoran u tom trenutku.
Toliko godina se nisu sreli i ovaj susret desio se spontano. Marku je rat u Ukrajini pokrenuo lavinu sjeÄanja, a onda je dobio i poruku iz BiH.
âPrvi je to poÄeo NedÅŸad AbdiÄ. Hvala mu, emocije su proradile, drago mi je da ga vidim.
Drago mi je Å¡to je pokazao neke svoje prijatelje zapravo i moje prijatelje. Bili smo obiÄna djeca iznenadilo me, emocije nam je posvetio i potraÅŸio nas. DoÅ¡ao je ovdjeâ, kazao je Mirza.
Emocije ne skriva ni Mark. KaÅŸe, on je otiÅ¡ao iz Bosne, ali Bosna je ostala u njegovoj glavi sve vrijeme. Mislio je da nikada neÄe imati snage da se vrati.
âTo za mene budi i nosi puno lijepih uspomena, dobrog sjeÄanja, kao Å¡to sam rekao, svaki dan na punktu za nas ovdje, djeca su dolazila preteÅŸno svaki dan bi dolazili da nas vide.
Ali osjeÄali smo da je hladno, opasno je. Mine su posvuda. Svejedno, osjeÄali su se zaÅ¡tiÄenim, sigurnim i dobro uz nas, a i nama je to davalo snaguâ, kazao je Mark Sweetland .
DjeÄija ljubav i emocija uvijek su bile utjeha u tako teÅ¡kim vremenima. Vremenima kada su se deÅ¡avale strahote, ali i poslije kada su bile vidljive straÅ¡ne posljedice po druÅ¡tvo, po ljude, po cijelu drÅŸavu.
Sada je mir, ÅŸivot se nastavio. Iako je ova hala, primjeÄuje Mark, ostala ista. Uvijek ga dojmi ljubaznost ljudi i ovakve situacije â kratki prijatni razgovori. Od ljudi ovog kraja nauÄio je mnogo.
âLjudi svoje vrijeme izdvajaju, od svakodnevne rutine ili radnog dana, pozivaju me u svoju kuÄu, isto je kao prije 30 godina. DoÄem ovamo i oni kaÅŸu: DoÄi u moju kuÄu. Pripremaju obrok, obrok koji zapravo nisu imali. Tada je bilo tako i sada je i dalje isto. Bosanski narod je joÅ¡ uvijek toliko prijateljski nastrojen i gostoljubiv. To je jednostavno fenomenalnoâ, kaÅŸe Mark.
Jedna od uspomena je i obnova Å¡kole koju Äe posjetiti. Nevolja ih je spojila i zauvijek vezala. Sada Mark i Mirza idu da se druÅŸe i evociraju uspomene. Äekaju ih neki od tadaÅ¡njih djeÄaka.
