Glumica Svetlana Ceca Bojković, bez dlake na jeziku.
Ceca je gradila karijeru na kojoj joj mogu pozavidjeti mnoge koleginice. Pažljivo bira uloge, a svaku koju prihvati, radi sa puno optimizma.
Reklo bi se da i pored slave i novca, živite skromno. Da li vam je ponekada krivo što niste bolje “unovčili” sebe?
– Ne, nije mi žao. Imam dovoljno novca. Dovoljno radim da mogu da živim ugodno. To ugodno nije luksuzno, ali je za mene to sasvim dovoljno. Ne vozim kola, nemam ih, živim u centru grada, što sam oduvijek željala. Ali ja sam tako i odrasla – u Njegoševoj, pa u Pajsijevoj, Strahinjića bana, Kosovskoj, evo sada u Nušićevoj živim. To je moj životni krug. Živim u 60 kvadrata u potkrovlju i meni je to sasvim dovoljno. Imam jednu vikendicu, koju nikada ne bih imala da je moji roditelji, kada je to bilo u modi, nisu sazidali, takođe od 60 kvadrata na 10 ari prema Barajevu. Nemam ni vremena da tamo idem. Oni su odlazili, ali eto moja kćerka i njen muž to vole, i hvala bogu, zbog njih na neki način to živi. I ja ništa drugo nemam. Ali imam dovoljno za jedan ugodan život, da mogu u ovim godinama da idem kod privatnih lekara ako nešto treba, mogu da putujem ako nema korone, mogu da idem u restorane sa svojim mužem i meni više ni nije potrebno. Zato što sve što imate više vama je briga veća. A meni ta briga nije potrebna. Jako sam zadovoljna sa ovim što imam, kazala je za Blic.
Vi ste neko čija se riječ poštuje i cijeni. Kada iznosite svoje stavove, da li se pribojavate kako će ljudi reagovati na njih ili idete emocijom, iskreno, pokušavajući da prenesete ono unutrašnje osećanje?
– Uvijek idem iskreno. Ono što je važno nikada ne idem iz mržnje. Borim se za istinu i pravdu. Ali ja sam prosto oduvijek bila takva. Još i u osnovnoj školi, pa poslije kroz tinejdžerski period i tako dalje. Cijeli svoj život ja sam takva i nikada se nisam bojala kako će se to tumačiti. Jer znam da moje namjere nisu zle. To je važno. I danas kada govorim o nekim negativnim pojavama u našem društvu ne govorim o tome ostrašćeno, što je vrlo važno. Jer živimo u doba neke histerije, međusobne ostrašćenosti, gdje se ljudi pljuju, psuju, čašćavaju raznoraznim epitetima, optužuju za nešto za šta bi uvijek ona druga strana mogla da izvede ovu prvu stranu ili obrnuto pred sud za uvredu, klevetu itd. Ako hoćete da kažete u nešto u šta vjerujete, prije svega vi morate u to zaista da verujete. Da nemate putera na glavi. To je vrlo važna stvar i da imate časne namjere. To je jedino bitno”, zaključila je.
