Bože, koga Si, noćas otrgnuo gradu? (Bašeskija, Abdulah Sidran)
Pandemija koronavirusa (COVID-19) odnosi naše najmilije i brojne drage ljude.
Iz dana u dan osmrtnice pristižu jedna drugu. Ipak, sinoćnja vijest o smrti dr. Marija Pejića (44), predsjednika Hrvatskog narodnog vijeća, koji je za kratkog života ostavio duboke tragove u bosanskohercegovačkom društvu, bolno je dočekana među građanima Sarajeva, posebno u medijskim, kulturnim i intelektualnim krugovima našeg glavnog grada i Bosne i Hercegovine.
O tome svjedoče i brojne poruke na društvenim mrežama i zvanične reakcije institucija u povodu Pejićeve iznenadne smrt.
Dr. Marijo Pejić je bio istinski domoljub. Volio je Bosnu i Hercegovinu svim srcem i radio na povezivanju njezinih naroda i građana, ma ko bili, na liječenju rana postkonfliktnog društva.
Time je na najbolji način nastavio djelo oca, uvažeog profesora Marinka Pejića. Marijo je bio protiv svih onih koji nisu voljeli Bosnu i Hercegovinu, mir i saradnju među njezinim ljudima, i to nije krio.
Oni su mu to zamjerali i napadali ga, kao i njegovog oca, lijepeći im razne etikete. Nije ga to obeshrabrivalo. Naprotiv, nastavljao je hrabro dalje.
Razbijao je vješto nacionalističke matrice kojima se Bosna i Hercegovina htjela pokazati ne samo kao nemoguća država već kao “greška bespuća povijesti”. Djelovao je posebno na kulturom planu, vidjevši baš u kulturi snagu koja može biti integritavan faktor društva, koje se, kao i ova država, nastoji kontinuirano i trajno razbiti.
Kada smo prije mjesec dana dogovarali intervju, bio je na jednoj konferenciji van Sarajeva. Konstatirali smo da će biti prilike da ponovo razgovaramo. Nažalost, nije je bilo…
Kakvu je BiH vidio Marijo?
Zato na ovom mjestu prenosimo stavove koje je Marijo izrekao u svojevrsnom programskom intervjuu kojeg smo objavili 11. marta 2019. godine, kada je preuzimao dužnost predsjednika HNV-a.
“U narednom periodu ćemo nastaviti djelovati u skladu sa ciljevima koji su postavljeni još na Saboru Hrvata 1994. godine u ratnom Sarajevu, kada je zaustavljen ratni sukob između Bošnjaka i Hrvata. Upravo je za zaustavljanje tog sukoba najzaslužnije bilo Hrvatsko narodno vijeće BiH koje je težilo izgradnji mira i zajedničkog života.
Svi dosadašnji predsjednici HNV-a, a to su prof. dr. Ivo Komšić, pokojni fra Luka Markešić i dr. Marinko Pejić su radili na tome da se, prije svega, harmonizira osjećaj pripadnosti hrvatskom narodu i osjećaj pripadnosti multietničkoj i multikonfesionalnoj BiH u kojoj hrvatski narod, zajedno s ostalima, živi već stoljećima”, govorio je Marijo.
Vrlo nadahnuto je objašnjavao kako HNV ima obavezu prema hrvatskom narodu koji je na referendumu 1992. godine rekao “DA” za cjelovitu, suverenu i neovisnu BiH, “da se, prvenstveno, zalažemo za poštivanje ljudskih prava i za uređenje BiH po građanskom modelu”.
“Kada kažemo građanski model, onda uistinu mislimo na građanski model, a ne kako to pojedinci pogrešno tumače – unitaristički, islamski model. Mi želimo građanski model gdje će svaki građanin biti ravnopravan na cijelom području BiH i gdje trebaju biti zagarantirano ostvarivanje građanskih prava, što znači da građansko pravo ne isključuje pravo na građanski identitet i pripadnost određenoj konfesionalnoj skupini.
To nisu pojmovi koji su u kontradiktornosti. Dapače, osigurano tako nam osigurano pravo i na nacionalni identitet, kao dio tog građanskog prava. Slažemo se da treba mijenjati i Izborni zakon i Ustav i treba realno preispitati položaj hrvatskog naroda u BiH, koji nije blistav. Međutim, na realnim osnovama, a ne po modelima koji Hrvate dovode u položaj neravnopravnosti unutar samog hrvatskog korpusa”, isticao je.
Zajednički problem
“Građansko uređenje BiH” bilo je tema o kojoj je govorio i u jednom od posljednjih pojavljivanja u javnosti, sredinom januara ove godine.
Najveći problem hrvatskog naroda, kazivao je, a pogotovo onih koji žive u ovim dijelovima Bosne i Sarajeva, jeste “da smo neravnopravni unutar samog hrvatskog korpusa”.
“Trebamo izgraditi tu ravnopravnost da bismo izgradili ravnopravnost sa drugim narodima. Nikako položaj hrvatskog naroda ne smijemo gledati izdvojeno, u odnosu na druge narode. Svi imamo zajedničke probleme.Samo je razlika u tome na kojem dijelu teritorije živimo, odnosno koji je narod u manjini na određenoj teritoriji. Problemi su nam zajednički, tako da nikada ne smijemo selektivno promatrati i analizirati taj položaj”, kazat će Marijo.
Zalagao se za saradnju Bosne i Hercegovine i Hrvatske, ali na iskrenom odnosu.
“Republika Hrvatska je prijateljska država, koja je u jednom dijelu povijesti imala jako značajnu ulogu i za Bosnu i Hercegovinu, isto tako kao što je u drugom periodu imala negativnu ulogu, zbog čega se dogodilo sve ono što se dogodilo, a što je potvrdila i presuda Haškog tribunala.
Republika Hrvatska se treba distancirati od te politike Herceg-Bosne koja je, prije svega, nanijela ogromnu štetu ugledu same Republike Hrvatske, koja je imala, ponavljam itekako pozitivnu ulogu u razvoju BiH u jednom periodu. Pogotovo na početku rata”, kazivao je Pejić, te podvlačio:
“Ne trebamo zaboraviti veliki broj izbjeglica koje je Hrvatska zbrinula. Republika Hrvatska mora napraviti otklon od toga i uspostaviti kontakt i s ovakvim organizacijama poput HNV-a, čuti što misli i taj dio hrvatskog naroda, a onda stvoriti sliku svoje vanjske politike.
Prije svega, moraju prihvatiti da je BiH suverena i neovisna država, u kojoj je hrvatski narod autohtoni i konstitutivni narod. To nama nije rezervna ili druga domovina kako je u jednom svom govoru kazala predsjednica RH, nego je to naša, prva i jedina domovina!”
Samo cjelovita BiH
Za njega je tzv. Herceg-Bosna bila projekt od kojeg je interesa imala samo politika tzv. velike Srbije, a nikako bh. Hrvati.
“To je fra Ivo Marković jednom divno kazao u svom govoru, da je to klasični velikosrpski model koji je rađen po principu SANU-a. Mi iz HNV-a oduvijek smo se protivili takvoj vrsti politike i podjele BiH po etnoteritorijalnoj osnovi.
Mi od početka zagovaramo i, dosljedni smo u tome, da je BiH cjelovita, jedinstvena i građanska država po mjeri svakog građanina. Svaki građanin je ravnopravan na cijeloj teritoriji zemlje”, pričao je.
Brinulo ga je “jer su ideje Herceg-Bosne i dalje žive”, te kakve će to odnose ostaviti u bh. društvu.
“Međutim, ja smatram da one nisu primjenjive u sadašnjem trenutku. Određene političke elite pokušavaju stvoriti prostor za sebe, kako bi prikrili sve ono što se radilo određenih godina. Cilj je, dakle, da jedna određena struktura se sakrije iza te ideje.
Zato je bitno educirati širu javnost. Ja sam uvjeren da hrvatski narod u BiH još uvijek ima osjećaj za Bosnu i Hercegovinu kao svoju domovinu. Govorim o hrvatskom narodu u cjelini. Bitno je da se usmjerimo, prije svega, prema edukaciji.
Potrebno je približiti ljudima šta je to građansko društvo i na pravi način ga približiti Hrvatima koji su rekli “DA” za BiH. Hajmo se vratiti istinskim idejama”, konstatirao je dr. Pejić.
O bosanskim muslimanima
Upozoravao je i na neke tendencije, kojima svjedočimo i ovih dana, gdje se želi proizvesti u Evropi strah od bosanskohercegovačkih muslimana, Bošnjaka. Povod je bilo pismo HNS-a u francuskom predsjedniku Emanuelu Macronu u novembru 2020. u kojem ga se upozorava na tobožnje opasnosti islamskog terorizma iz Bosne, posebno od bh. muslimana.
“To je teza kojom se, kao i devedesetih godina prošloga stoljeća, želi proizvesti strah od bosanskohercegovačkih muslimana, svjesno zanemarujući činjenicu da u BiH već stoljećima postoji tolerantni europski islam.
Bošnjaci-muslimani u BiH su europski muslimani te je krajnje nekorektno i maliciozno povezivati ih s islamskim terorizmom”, reći će Pejić, koji se oštro protivio i tezama koje je o Bosni i bosanskim muslimanima zlonamjerno i s jasnim političkim nakanama iznosila i bivše predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović.
Zbogom, dragi Marijo! Neka ti je laka bosanska zemlja.
Izvor: Radiosarajevo.ba
