Mi imamo komšije Hrvate, i oni su okrnjili plate. Davali su za našu džamiju, jer imaju dobroga komšiju.
Komšije su najvažnije stvari, tako su nam govorili stari. Sa komšijom moraš dobar biti, da se imaš na kog osloniti.
Piše: Faruk Vele za RadioSarajevo.ba
Ovako je stihovano govorio Trajko Dilaver, vrijedni duvanjski džematlija kojem je zbog zasluga u izgradnji pripala čast da 6. augusta svečano otvori mjesnu džamiju džemata Dilaveri u Mandinom Selu kod Tomislavgrada.
“Lipa je ova džamija”
“Ljudima koji su učestvovali, ko je dao najmanju korist za džamiju, ja mu se zahvaljujem”, kazat će dobri Trajko.
Dok u ovo predizborno vrijeme plameni jezici govora mržnje paraju nebo, a oštre retorike pune prijezira bacaju običnog čovjeka u očaj i plaše onim što donosi sutra, u dijelovima naše domovine, eto, živi istinska, kako vele, izvorna Bosna i Hercegovina.
Katolička crkva, pojedinci Hrvati-katolici i njihova preduzeća, naravno, zajedno sa džematlijama Dilavera, duvanjskim i drugim džematima u BiH, Austriji i Njemačkoj, kao i donatorima iz Emirata – podigli su ovu Božju kuću. Prethodno su Bošnjaci učestvovali u finansiranju katoličke kapelice!
Lijepo je okolnost da je samo četiri dana ranije u Bugojnu kardinal u mirovini Vinko Puljić blagoslovio crkvu Gospe od Anđela koju je 60-tak kilometara dalje, u Bugojnu, podigao Bošnjak Husein Smajić.
“Stvarno je lipa ova džamija! Da bude otvorena, da se moli Boga, klanja, kako Bog zapovida. Hvala svima…”, reći će lijepom bosanskom ikvavicom fra Sretan Čurčić, onako kako se u Bosni stoljećima govorilo.
“Ja sam preko polja, iz Brišnika, sjećam se kad su naši pravili crkvu, da su iz susjednih Omerovića pomagali. Išao sam u školu zajedno sa muslimanima. Meni je sve to strano, bilo kakav sukob. Jer uistinu smatram i vjerujem da je čovjek samo jedan.
I jedan je Bog. Taj čovjek u sebi ima manje ili više dobra. Ide prema Bogu, ili ne ide.
Završena priča. Zato, drago mi je što sam ovdje, što smo dali mali prilog i mi, sudjelovali da se džamija sagradi. Što je navažnije, ovdje se osjećam ugodno i lijepo, drago mi je da sam dio vas”, dodat će obraćajući se okupljenima muslimanskim vjernicima fra Sreten.
Muharem i Mijo
Događaju je prisustvovao i pravoslavni sveštenik, a Ramiz ef. Memića, mjesni imam molio je Milostivog da mnogostruko nagradi “svakog ko je uložio bilo kakva sredstva i najmanji trud, i jednu kap znoja, sa čistim nijetom”.
Predsjednik Medžlisa Izvršni odbor Medžlisa Ibrahim Kapetanović prisjetio se da su još prije skoro 40 godina, davne 1983. godine zemljište za ovu džamiiju dali Muharem Dilaver i Mijo Milanović, a kasnije svojim vakufima proširivali i drugi.
Istakao je da su se dobri ljudi udružili u izgradnji džamije. Pored džematlija, koji su dali najveći doprinos, posebno je istakao dr. Ivana Vukadina, premijer Kantona 10, kao i načelnika Tomislavgrada Ivana Buntića.
Oni su, reći će, dali priloge za objekt i izdvojili sredstva za asfaltiranje platoa ispred džamije. Založili su se da se ubrza i tehnički prijem, te izda upotrebna dozvola.
“Uz Božju pomoć i pomoć dobrih ljudi džamija i dvorište su zablistali punim sjajem”, rekao je Kapetanović.
Iskrivljena slika BiH
Premijer Kantona 10 dr. Ivan Vukadin, inače rodom iz Mandinog Sela, kazao je da je ponosan na činjenicu da su Bošnjaci ovog kraja učestvovali u finansiranju katoličke kapelice, a “mi u izgradnji džamije”.
“Naše Mandino Selo je ponosno zajedno s vama, jer ono je mjesto u kojem živimo, ne jedni pored drugih, nego jedni s drugima. U vremenu u kojem bi nekom strancu moglo izgledati da kod nas vlada samo mržnja i prezir pokazujemo da je to iskrivljena slika Bosne i Hercegovine.
Postoje dakle zajednice u kojima je različitost bogatstvo, a ne povod za neprijateljstva.
Mnogi ljudi danas, nažalost, ne žive i ne pokušavaju živjeti u miru, oni radije žive u nekoj vrsti straha, oni se ne usuđuju vjerovati nikome, oni radije vjeruju u zlo nego u ljubav, providnost i pravdu”, poruka je premijera Vukadina koju treba čuti veći dio naše zajedničke zemlje.
Vjera u zajednički život
Postoji, reći će, i crv mržnje, prokletstvo isključivosti “na koje nitko kao kolektiv nije imun”. Ali mi kao vjernici, poručio je sumještanima muslimanima, moramo uvijek braniti istinu i pravdu, boriti se protiv nepravde, pogotovo tamo gdje je jedna grupa u manjini.
“To mi je politički kredo. To je politika koja se pokazuje izrazito učinkovitom, jer svi naši ministri, bez obzira kojem narodu pripadali, podupiru zajedničko dobro svih naših stanovnika. Upravo to je model po kojem mislim da može i da bi morala funkcionirati država Bosna i Hercegovina.
Iskreno vjerujem u budućnost našeg zajedničkog života i nadam se da će duh našeg sela potaknuti i druge da počnu razmišljati kako drugomu omogućiti da bude sretan, a ne činiti sve da bude nesretan. Vezani smo jedni na druge i konačno moramo shvatiti da jači mora pomagati slabijem, ako i on želi prijeći trnoviti put koji vodi prema sreći i slobodi”, dodao je Vukadin.
Dodao je da se rijetko čuje glas iskrenih vjernika bili oni muslimani, katolici ili pravoslavni. Jer, kako je dodao, kao da su vjernici prestali biti vjernici, a postali priučeni političari kojima je vjera privjesak i podloga za sijanje netrpeljivosti.
Načelnik Ivan Buntić poručio je na kraju da Tomislavgrad i Mandino Selo trebaju biti primjer svima kako se živi.
“Kao Hrvatu i katoliku iznimno mi je zadovoljstvo što imamo srpsku, pravoslavnu bogomolju, džamiju, katoličku kapelicu i groblje, te župnu crkvu. Ovdje nije suživot, već život. Različitost je bogatstvo. Ovo je primjer da u većim sredinama živi zajednički i poštuje drugoga”, zaključio je.
Primjer iz zapadne Bosne po mnogo čemu je veličanstven i vrijedan pažnje. Ne zato što je to nešto što ovaj kraj nije stoljećima pamtio, već zbog potrebe da vratimo korijenima tih istinskih bosanskohercegovačkih vrijednosti.
Jer, ovo je izvorna Bosna i Hercegovina!