Član Predsjedništva BiH Željko Komšić govorio je za češki portal Aktualne o političkoj situaciji u BiH, ali i o evropskom putu države. Na početku intervjua, novinar Matyaš Zrno pitao je Komšića da li postoji opasnost od raspada BiH.
“Nema opasnosti. Ako je Slobodan Milošević, koji je raspolagao cijelim arsenalom Jugoslovenske narodne armije, propao devedesetih, neće uspjeti ni sada. Danas niko na Balkanu nema tako moćnu silu kao što je bila Jugoslovenska armija. Bez obzira na to što se Srbija naoružava, što uvodi obaveznu vojnu službu. Ona i dalje nije ni blizu moćna kao Jugoslovenska armija. I štaviše, historija je pokazala da je Bosna jača od izazova sa kojima se historija suočavala.
Preživjeli smo nekoliko carstava, okupacija i rat devedesetih, ali smo uvijek bili predmet interesa naših jačih susjeda – prvenstveno Srbije i Hrvatske. Rat u Bosni nije bio rezultat unutrašnjih kontradikcija, iako su postojale. To je bio rat donesen izvana – prvenstveno iz Beograda”, rekao je član Predsjedništva BiH za Aktualne.cz.
Govorio je i o političkim stavovima stanovništva u Republici Srpskoj koji bi, kako ističe novinar, preferirali nezavisnost.
“Većina ljudi u Republici Srpskoj nije većina stanovništva cijele Bosne i Hercegovine. I gledajte, možete imati ideju, ali je druga stvar željeti je promovirati. Danas svi shvataju da bi odvajanje Republike Srpske značilo sukob. A niko ne želi sukob. Danas, prema medijima, izgleda kao da u Bosni postoji neka strašna napetost.
Ali to postoji samo na političkom nivou. Ne između ljudi. Velika većina ljudi ne želi sukob. Doživjeli su ga devedesetih i ne žele da se ponovi. Istina je da vam ne treba većina da biste započeli sukob. Sve što vam treba je mala organizovana grupa. Ali ni to sada nemate u Bosni”, mišljenja je.
Nakon toga, osvrnuo se na Dodika i podršku koju uživa i od predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.
“Mnogi potcjenjuju Dodika jer ne shvataju ozbiljno ono što govori. Ali on to misli potpuno ozbiljno. Druga stvar je da li ima sredstava da to progura. A ja ne mislim da ih ima. To bi bio sukob koji bi ugrozio ne samo Balkan, već i stabilnost cijele Evrope. On to čini. Međutim, podrška je vrlo pragmatična.
Nema tu međusobne ljubavi, na kraju krajeva, politika se svodi na lični interes. Vučić koristi Dodika kao jednu od karata u igri koju igra. Kako bi se na domaćoj političkoj sceni pokazao kao neko ko podržava srpske nacionalne interese, a na međunarodnoj sceni da ojača svoj uticaj”, ističe Komšić.
Nakon toga, osvrnuo se na ulogu Rusije.
“Rusija stoji iza Milorada Dodika. Ponekad retorički, ponekad putem raznih obavještajnih službi. Naše službe to prate. Na primjer, u Bosni smo uhapsili nekoliko ruskih agenata koji su vršili sabotaže u Evropi i pokušavali se povući kroz Bosnu. Rusija je sada preokupirana agresijom u Ukrajini i sve što radi podređuje tome.
Nisu toliko zabrinuti za samu Bosnu. Ipak, istina je da smo u prošlosti imali mnogo agresivnije prisustvo ruskih medija, ruskih obavještajnih službi i ruskog biznisa. Na primjer, prisustvo ruskih medija, Sputnjika, RT-a itd. sada je mnogo manje. Kao i ruske investicije”, ističe.
Osvrnuo se i na temu prisustva zapadnih vojnih snaga u BiH.
“Da, imamo evropske vojne snage EUFOR, snage EU plus trupe iz Turske. I istovremeno, u Sarajevu se nalazi i štab NATO-a, koji je povezan sa štabom EUFOR-a. Ali reći ću vam nešto iz svog životnog iskustva kao vojnika bosanske vojske tokom rata devedesetih – u slučaju bilo kakve eskalacije, ne bih se oslanjao na njih.
Imamo tragično iskustvo sa snagama UN-a iz rata. To je kao u životu – pomozi sebi i Bog će ti pomoći. I to se posebno odnosi na multilateralne operacije, gdje učestvuje više zemalja. Možete imati jedinstvenu komandu, ali svaki kontingent i dalje sluša uputstva iz svoje matične zemlje”, pojašnjava.
Kada je riječ o EU putu, Komšić ističe kako nije sve u rukama BiH.
“Jutros sam pročitao u novinama da Hrvatska namjerava blokirati naš ulazak ukoliko ne prihvatimo njihove uslove u vezi sa statusom hrvatskog naroda u Bosni. Dakle, nije samo u našim rukama. Imamo neke dobre prijatelje u EU, imamo dosta onih koji su rezervisani, a onda imamo i nekoliko zemalja koje su prema nama otvoreno neprijateljski raspoložene.
Kada je riječ o prijateljima, to su uglavnom zemlje centralne Evrope – Češka, Austrija, Slovačka također ne pravi probleme, a iznenađujuće i Mađarska. Zatim tu su i južnoevropske zemlje – Grčka, Italija, Španija. Što dalje idete na sjever, svi su oprezniji. I naravno, ono što najveći misle da je uvijek najvažnije, posebno Njemačka i Francuska. Njemačka je negdje na pola puta. Zvanično su za proširenje EU na zemlje Zapadnog Balkana, ali u praksi se vidi da im to baš i ne odgovara”, kaže Komšić.
Uzevši u obzir 30. godišnjicu Dejtonskog sporazuma, Komšić je govorio i o teškoćama koje se odnose na njegovu funkcionalnost.
“Priča o reviziji Dejtona ima dvije strane. Dejton je zaustavio rat. Ljudi su prestali umirati. To je izuzetno pozitivno. Ali istina je da je stvorio strukturu koja onemogućava efikasno upravljanje. To komplikuje naš put ka EU. Kada pitam evropske državnike da li je moguće pridružiti se EU s takvom strukturom, svi vam tiho kažu da nije.
Ali to nikada nećete čuti zvanično. S jedne strane, imate mir i stabilnost koju je Dejton donio. S druge strane, imate potrebu da promijenite Dejton. Ali šta ako ta promjena završi sukobom? Niko to ne želi. I zato razumijem kada zapadni državnici ponavljaju mantru da je ‘Dejton garant mira i stabilnosti’. Međutim, nažalost, nije garant potrebnih reformi i razvoja”, objašnjava.
Tokom razgovora, Komšić se prisjetio i toga gdje ga je dočekala vijest o potpisivanju Dejtonskog sporazuma.
“Sjećam se kao da je bilo jučer. Bio sam poručnik sa svojim ljudima na planinskom lancu Treskavica iznad Sarajeva. Noću je snijeg pao do pojasa. Nismo se mogli pomaknuti, bilo je toliko snijega. Čuli smo da se vode neki razgovori, ali bilo je… Tako da nismo tome pridavali mnogo pažnje. Ali onda je trebala doći nova smjena da nas zamijeni. I smjena nikada nije došla. I onda je stigla naredba – ‘Pripremite stvari, idete.’ I ja pitam:
‘Gdje? Ko će doći umjesto nas?’ I iz štaba je stiglo: ‘Niko. Idete kući. Rat je završen.’ To je bilo nešto nevjerovatno. Jer jedna od najgorih stvari u vezi s ratom – osim činjenice da ljudi ginu – jeste to što se psihološki pomirite s činjenicom da rat nikada neće završiti. Prihvatite ga kao nepromjenjivu konstantu u svom životu. I onda je došao kraj. Strašno ste sretni, ali onda pitate: ‘Šta će biti sa mnom, šta će sada biti s mojim životom?'”, prisjetio se Komšić.
Na kraju, Komšić je odgovorio i na pitanje da li je radikalni islam problem za BiH.
“Bosanski muslimani nemaju taj radikalizam u sebi. On se ovdje pojavio tokom rata i poslije rata, ta ideologija koja je došla iz inostranstva – iz nekih islamskih zemalja, ali je eliminisana.
Zaista cijenim sadašnjeg duhovnog vođu bosanskih muslimana, koji se zaista dosljedno bori protiv svakog znaka radikalizacije muslimana. Koji se bori protiv stvaranja nekih paralelnih vjerskih struktura. I prije svega – živim u Sarajevu, da radikalni muslimani ovdje imaju kontrolu, osjetio bih to iz prve ruke kao nemusliman i etnički Hrvat”, zaključio je Željko Komšić.
