Bosna i Hercegovina je zemlja čije rijeke su njeno vjerovatno najveće bogatstvo, ali sve češće svjedočimo kako priroda postaje žrtva nebrige, neodgovornosti, ali i sistemske korupcije. Nedavni slučajevi pomora ribe na rijeci Bosni, ali i Neretvi uznemirili su stanovništvo.
Piše: Mustafa Mulahuseinović
Ribari u Tesliću se žale da je riba ošamućena zbog toga što lokalne firme ispuštaju sve i svašta u rijeku Usoru. Reakcija nadležnih je spora i mlaka, a ne osjeti se ni pritisak javnosti. Sve se nekako odmah gura pod tepih.
Rijeka Bosna je više puta bila u centru pažnje javnosti zbog ekoloških incidenata. U januaru 2023. voda kod Zenice poprimila je jezivu crvenkastu boju. Ubrzo se ispostavilo da je iz zeničkog pogona ArcelorMittala ispuštena velika količina otpadnih voda sa zagađujućim materijama.
Iako je kompanija priznala odgovornost, institucionalna reakcija bila je blaga. Umjesto ozbiljnih sankcija, nadležni su pokrenuli tek prekršajni postupak, dok je Tužilaštvo odbacilo mogućnost krivične odgovornosti. Analize su pokazale ekstremno visoke koncentracije opasnih materija, ali kazne su ostale simbolične.
Krajem 2023. i tokom 2024. uslijedili su novi incidenti, uključujući pomor ribe, ali odgovor nadležnih bio je sličan, gotovo pa birokratski. Sve to izazvalo je sumnju građana i aktivista da iza nemara institucija stoji koruptivni utjecaj velikih kompanija.
Danas, u 2025. godini sve su češći slučajevi pomora ribe širom Bosne i Hercegovine.
Veliki broj građana BiH u dijaspori prati ove događaje s ogorčenjem. Prirodne ljepote, koje su često ponos iseljeništva, pretvaraju se u žarišta ekoloških kriza. Pritom, mnogi članovi bh. dijaspore aktivno se uključuju, donacijama ekološkim udruženjima, podrškom protestima i širenjem informacija.
Anes Podić iz udruženja Eko akcija za portal BHDijaspora.net kaže da se zagađenost konstatno povećava, ali da ne radimo gotovo ništa da se to promijeni.
“Osnovni problem je što mi imamo institucije i zakone koji bi trebali da štite naš okoliš, rijeke i prirodu, ali to postoji samo na papiru. Tu su tek tako da bi zagađivači mogli biti pokriveni. Kad se desi problem oni samo kažu da imaju dozvole i potrebnu dokumentaciju. Sistema koji bi kaznio ovakve zagađivače jednostavno nema”, ističe Podić.
Jedan od najvećih problema u Bosni i Hercegovini je korupcija koja se direktno veže sa sve većom zagađenošću. Podić tvrdi da je i gradnja autoputa na pojedinim dionicama veoma upitna u smislu potrošnje novca posebno ističući spornu gradnju tunela Hranjen prema Goraždu.
“To je jedna rupa bez dna. Basnoslovni novci se troše za tunel koji je iz saobraćajnog ugla potpuno nepotreban. Istovremeno, kvalitet pitke vode u Goraždu je jako loš. Političari se odmah dogovore za novac za tunel i lijevi i crveni i zeleni, ali ne i za bolji kvalitet vode i zdravlje stanovništva”, kaže Podić i dodaje:
“Naše rijeke su naše najveće bogatstvo. Nemamo neke ogromne industrije kao što smo imali ranije, ljudi je sve manje, ali stanje našeg okoliša je sve gore i za to su najviše odgovorne institucije.
Moram spomenuti i političke stranke, jer korijen problema je u našoj političkoj eliti koju jednostavno nije briga. Njima uopšte nije stalo do stanovništva i ekologije. Daleko su im draži svi oni koji imaju novca, a to su mali i veliki biznisi”, naglašava Podić.
Kako nam je kazao, kontrole se gotovo nikako ne provode, a sankcije skoro i da ne postoje.
“Malim preduzećima se izdaju vodne dozvole, ali ja nisam nikad vidio da je neko kažnjen ili da je završio u zatvoru. Čak ni minimalne kazne nema. Evo zadnje trovanje na Neretvi izašla je inspekcija i pomoćnik entitetskog ministra RS i samo su vizualno konstatovali da je čista voda. Na rijeci Bosni se inspektor pojavio tek nakon četiri dana, kad je ta voda već zavšila u Crnom moru”, zaključuje Podić za BHDijaspora.net.
Za BHDijaspora.net govorio je i Mirza Čelebičić koji je magistar mikrobiologije te magistar ekološkog monitoringa vodenih ekosistema. On je napravio analizu mogućeg uzroka pomora ribe nizvodno od Hidroelektrane Ulog. Pozvao je na hitnu reviziju Studije utjecaja na životnu sredinu.
“Slučajevi pomora ribe uzrokovani preokretom sumpora iz dubljih slojeva su česti, a postoje primjeri i u jezerima sličnih dubina kao akumulacija Ulog (34 metra), iako su to najčešće prirodni meromiktični ekosistemi. Istraživanja na umjetnim akumulacijama i jezerima pokazuje da se ovakvi problemi javljaju i u njima.
Pomor ribe ispod akumulacije Ulog zbog preokreta sumpora realan je rizik odnosno scenarij, što pokazuju primjeri meromiktičnih i umjetnih jezera širom svijeta. Stratifikacija, naglo miješanje vode i velika količina organske materije na dnu stvaraju uvjete za oslobađanje otrovnog sumporovodika, dok fluktuacije vodostaja uzrokovane radom hidroelektrane mogu pogoršati situaciju.
Primjer pomora ribe uzrokovanih preokretom sumpora i nedostatkom kisika zabilježen je u jezerima plićim od 35 metara, uključujući Zmajevo oko u Rogoznici (maksimalna dubina 15 m) gdje se desio pomor 1997., 2011. i 2016.. Ovakvi incidenti ukazuju na opasnost od ponavljanja ovakvih ekoloških katastrofa, posebno u jesen i to na istim lokalitetima.
Hidroelektrana Ulog predstavlja primjer projekta u kojem je izbjegnuto detaljno planiranje i ekološko modeliranje u Studiji utjecaja.
Pročitao sam Studiju i nigdje nije predstavljen model akumulacije i uticaja na ekosistem, u mjerama nije predviđeno praćenje parametra na vertikalnom profilu jezera u smislu praćenja fizičko-hemijskih parametara koji će determinisati uticaj na ekosistem rijeke Neretve nizvodno od akumulacije.
Takav pristup je najvjerovatnije doveo do velikog pomora prisutnih populacija riba i drugih organizama prije nekoliko dana”, kazao je Čelebičić za BHDijaspora.net.
Zagađenost rijeka u BiH nije samo ekološko pitanje, nego ogledalo odnosa vlasti prema javnom dobru i zdravlju stanovnika. Sve dok odgovorni ostaju nekažnjeni, a zakoni budu krojeni po mjeri moćnih, rijeke Bosne i Hercegovine će ostati nezaštićene.
Tekst je napravljen u saradnji sa fondacijom Friedrich Ebert Stiftung
Sve informacije o fondaciji Friedrich Ebert Stiftung pronađite OVDJE.
