Hrvatsko divno more i pitoreskna obala oduševaljavaju goste iz svih krajeva svijeta, no ponašanje domaćina svake sezone digne tlak djelu turista.
Ove godine, čini nam se, broj nezadovoljnih i razjarenih stranaca veći je no inače, a jedan gost iz Njemačke koji je s obitelji posjetio Zadar vraća se kući s poprilično lošim uspomenama.
Iako mu novac nije nikakav problem, pošto priznaje da vrlo često putuje svijetom, smatra da usluga koji je dobio nije primjerena tim iznosima.
“U Zadar se nećemo vratiti. Apsolutno nepripremljen grad i bezobrazno skup bez osnove.
Ako nešto jako skupo prodajete, trebali biste pružiti adekvatnu uslugu i npr. čitave a ne poderane suncobrane, a ako prodajete izlet na Kornate s ulaznicama za Kornate a ne samo obići 2 otočića.
U pekarnicama rade stranci koji ne govore hrvatski, dvorišne kuće koje se iznajmljuju su neuređene, a na vrlo malo plaža ima hlada”, požalio se gost za Morski.
“Domaćini nisu bili u stanju ni pomesti, a kamoli urediti okučnicu da bi je turisti mogli koristiti. Imaju lijep hlad ispod razgranatog kivija koji oni koriste, ali je jako neuredno.
Nije puno bolje ni u ostatku Borika. Imam osjećaj da su naši iznajmljivači bili težaci, pa su tek početnici u ovoj priči, kao i susjedstvo”, slikovito je opisao.
Ističe i kako je ranije u Zadru boravio radi posla, no ipak je iznenađen razinom neprofesionalnosti u turizmu koja ga je dočekala.
“Stari grad Zadar je prelijep, a za to ne trebaju današnji stanovnici sebi prepisivati zasluge, međutim ugostitelji u njemu su užasni.
Cijene su kao u Veneciji (mesna plata za 2 osobe 350kn, osmina pizze 25kn iako piše četvrtina, sladoled 15 kn kugla. Pa rijetkost ga je u Njemačkoj pronaći po toj cijeni, kao i još jako puno toga”, naveo je pa pojasnio:
“Da se razumijemo, meni doista nije problem to platiti ali ako mi nešto skupo naplatiš onda mi i pruži kvalitetnu i adekvatnu uslugu. Kao pozitivan primjer bih naveo restoran Mijo u Boriku, pristojne cijene i jako uslužno osoblje”.
A posebno će pamtiti izlet na K0rnate koje smatra čistom prijevarom.
“Akviziter nas je prevario jer smo ga pitali izlet za 7 odraslih osoba + 5 djece, i ona nam je rekla da je brod za sutra pun, ali da brod prekosutra ide u Kornate i da na njemu ima mjesta, te da putovanje s brodom i ulaznicom za NP Kornate, košta 330 kn.
Pristali smo, međutim ‘problemi’ su počeli na samom početku. Sastanak je bio kod jedne konobe, gdje je ona rekla da tu ostavimo aute, da bi vlasnik konobe poslijepodne bio bijesan što smo parkirali na njegovom parkingu. Dok su svi brodovi već bili naveliko isplovili, naš brod je u 9h još uvijek na mulu kod Morskih orgulja gdje ‘nešto čekamo’.
Vlasnik agencije je odmah na ulazu na brod pokupio tzv. karte, tako da nama nije ostao nikakav primjerak te uplatnice.
Na brodu nema intereneta (tj. za turiste ne funkcionira), brod nas je odvezao do sjevernog ulaza u NP Kornate, gdje smo obišli 2-3 otoka na sjevernom ulazu, prošli ispod križeva preminulim vatrogascima, i odveo nas na kupanje u jednu uvalu na području Telašćice.
Nakon kupanja, obrok na brodu je bio OK, s dosta hrane (na taj dio nema zamjerke), i povratak sa stajanjem u Kukljici, te potom povratak u Zadar. Kada smo pitali tipa na brodu zašto ne idemo u NP Kornati, on nam je rekao da brod nikad ne ide u NP Kornate”, prisjetio se ogorčeno.
Zasmetalo ga je i što se ulaz na neke plaže naplaćuje, što je prozvao “modernom i tihom okupacijom pomorskog dobra”.
“Odlučili smo otići do turističkog naselja Punta Skala, i tamo su plaže OK. Ali kao i sve u Hrvatskoj ima ALI. Ulaz na plažu kod bara Zanzibar košta 40kn po osobi + ležaljke 50 kuna po komadu. Za ležaljke mi je normalno, u hladu su i tu nema prigovora.
Ali plaža je pomorsko dobro i ono bi trebalo biti javno dobro, tj. da ga mogu koristiti svi. Dečki na ulazu su korektni. Nakon 200-tinjak metara te plaže, dočekuje vas nova ograda gdje se od vas očekuje da i na plažu Falkensteiner beach platite ulaz koji košta 50 tak kuna”, negoduje gost.
Na kraju ljetovanja zaključio je da više nije siguran hoće li se vratiti na Jadran.
“Ja živim u Njemačkoj, a godišnje odmore provodim u Hrvatskoj. Pitanje je koliko još dugo. Jako puno putujem po svijetu i nije samo hrvatska obala lijepa, ali zato je jako skupa. Razumijem da je sve poskupilo ali u Hrvatskoj je problem odnos prema gostu i omjer uloženog i dobivenog.
Još nešto bih dodao, za najam tjedan dana dobrog apartmana u Hrvatskoj, ja u Njemačkoj platim najam stana 1-1,5 mjeseci.
To vaši iznajmljivači ne žele znati. Ima toga još. Nažalost hrvatski turizam je još uvijek na nivou kokošarenja (čast iznimkama). Ovo je prava hrvatska tragedija koja se ne rješava”, zaključuje, prenosi Morski.