Daliborka Gajić, po zanimanju diplomirani inženjer poslovne informatike, a neko ko je radio u medijima u BiH, sa porodicom, dvije djevojčice i suprugom, adresu u BiH zamijenila je adresom u Njemačkoj, u Minhenu. Kaže, bilo je teško prvih mjeseci, ali druge vrijednosti su prevagnule da odu, ali i da ostanu u “tuđoj” zemlji.
Njemačka daje, ali i traži puno
Prije šest godina Daliborka Gajić i njen suprug su shvatili da u jednom momentu u novčaniku im je ostalo 50 KM, a ostao je još jedan mjesec da se preživi.
“Radili smo oboje, imali smo kredit za stan, kredit za auto i dvoje male djece. Ni stan, ni auto nisu bili nešto preogromni, nekih 50-ak kvadrata, auto solidan. Shvatili smo 30. decembra da nam je ostalo nekih 50 KM za januar mjesec. Tada nam je mlađa kćerka bila beba. I mi smo shvatili da u takvom svijetu ne možemo da opstanemo.
Prvi razlog je bio finansijski, ali i taj pritisak da nećemo moći da platimo račune da preživimo, bez obzira što smo oboje zaposleni i radimo u solidnim firmama. I onda smo počeli da biramo u kojoj zemlji želimo da živimo a da to nije BiH“, priča Gajić, i osvrće se na period kad su tek stigli u Njemačku.
Prvih mjesec dana bilo joj je jako teško
Govori, prvih mjesec dana bilo joj je jako teško, ali ima to vjerovatno veze sa ustaljenim šemama koje su imali u Bijeljini.
“U Minhenu je sasvim nešto drugo. Njemačka ima sistem gdje su ljudi navikli da se pridržavaju određenih normi zakona. Traži puno, ali i nudi dosta. Možemo se prilagoditi i to je ono što mi se dopada.
Njemačka kao društvo pokušava da uspostavi određeni balans između kapitalizma i socijalnog davanja. Možete računati na to – koliko uložite da će vam i država pružiti mogućnosti da se osposobite u pravcima u kojima želite i u kojima možete”, ističe ona.
O razlozima napuštanja BiH, o mogućim rješenjima problema masovnog iseljavanja iz BiH, u Novom danu na N1, govorili je i Laura Lungarotti, šefica misije IOM u BiH i sub-regionalna koordinatorica za Zapadni Balkan. Kako ističe, studija koju su radili utvrdila je alarmantan broj onih koji napuštaju BiH.
“Odlučili smo da se usmjerimo na zdravstveni sektor, jer je to ključno za dobrobit zemlje, pogotovo zbog pandemije, ali i IKT jer govori se o inovacijama. Sa ova dva sektora broj mladih ili ne tako mladih profesionalca napušta BiH, traže bolji život ili prilike u Evropi, u zemlje kao što su Njemačka, Austrija, Hrvatska i Slovenija”, govori Lungarotti, podsjećajući da je 2019. godine je izdato 56.000 radnih dozvola u zemljama EU što je alarmantan podatak.
Pogledajte ispovijest.
