Priča koja je na društvenim mrežama postala viralna.
Mirjanu Miru Pantić poznajem više od 20 godina. Studirale smo zajedno i vremenom postale prijateljice. Ne najbolje, ali dovoljno dobre da znam koliko je ona vrijedna, uporna, dobra i talentovana osoba. I zato, kada sam vidjela kako se na Tviteru dijeli njen status, srce mi je bilo puno jer znam da je uspjela da pronađe sreću.
Miru ne zna baš svako od oko 6.000 ljudi koji je lajkovalo njenu objavu na Tviteru koja je brzo postala viralna. Ali su prepoznali ono što je htjela da kaže opisujući svoj život iseljenika iz Srbije. Za nju je Amerika bila obećana zemlja, a priča o tome kako je uspjela da ostvari svoje ciljeve i snove inspirisala je mnoge.
– Ustala sam tog jutra na godišnjicu emigracije, izašla na trčanje i razmišljala o svemu što se izdešavalo u proteklih sedam godina. Vratila se i napisala kratku priču u namjeri da je podjelim sa prijateljima i poznanicima sa kojima obično komuniciram na društvenim mrežama. Očekivala sam da priču pročitaju i ljudi izvan mog kruga koji su zainteresovani za ovakve teme, ali ovaj broj čitanja svakako nisam očekivala. Oduševljena sam količinom pozitivnih komentara, jer oni govore da su mnogi razumjeli moju borbu iako me ne poznaju. Takođe govori da ljudi žele da vide primjer ostvarenja snova jer to ispiriše, a baš takav stav prema životu koji je dominantan u SAD je mene i naveo da se zaljubim u ovu zemlju – kaže mi Mira dok razgovaramo za Noizz samo nekoliko sati nakon što je njen tvit “eksplodirao”.
Mirina objava koju prati slika kofera u hodniku, a koju prepoznaju mnogi koji su ili ispraćali ili bili ispraćani na nove adrese van zemlje, počinje jednostavnim riječima: Na ovaj dan, prije tačno sedam godina, spakovala sam život u ova tri kofera i sa nešto ušteđevine sjela na avion za Tenesi, SAD, da započnem novi život.
Prenosimo vam i ostatak njene objave koja je isnpirisala mnoge, ne da krenu put inostranstva, nego da čuju nešto pozitivno, inspirativno, da znaju da može da se uspije čak i kad nam se čini da su neke stvari nedostižne.
“Tri godine kasnije sam doktorirala i preselila se u New York, gdje sam počela da radim na jednom privatnom fakultetu. Nedavno sam, po osnovu obrazovanja i posla, dobila zelenu kartu. Od jeseni počinjem da radim na još jednom fakultetu, dok na svom očekujem unapređenje iz docenta u vanrednog profesora u naredne dvije godine. Objavila sam 10 naučnih radova, dobila dvije nagrade za istraživanja, predavala više od 10 predmeta i postala inventar u ograncima njujorške biblioteke gdje mahom grabim beletristiku jer mi je ona predah od posla kojim se bavim.
Postala sam strastveni trkač. Istrčala sam dva maratona i trocifren broj polumaratona. Živim u dijelu Menhetna blizu Central parka koji smatram najlepšim mjestom na svijetu. Izlazila sam i družila se sa ljudima iz različitih kultura i tako naučila da radoznalost, ljubaznost, osmijeh i druženje uz hranu govore sve svjetske jezike.
Na ovaj dan, pre tačno sedam godina, spakovala sam život u ova tri kofera i sa nešto ušteđevine sela na avion za Tenesi, SAD, da započnem novi život 👇 pic.twitter.com/iJJyOz9uFY
— Mirjana Pantic (@MiraPantic) July 31, 2021
