Edin Osmančević, ugledni Bosanac, Banjalučanin koji godinama radi i živi u Švedskoj nerijetko kritikuje bh. političku scenu, a sada je u potpuno otvorenom razgovoru za BHDijaspora.net analizirao brojne teme. Govorili smo o organizovanju bh. dijaspore u inostranstvu, proevropskoj Platformi u Parlamentu BiH u kojoj su stranke “trojke” oformile sa novim pokretom Naprijed BiH. Tu su još neke stranke, a njima se pridružio i opozicioni blok iz RS-a. Dotakli smo se i “famoznog” ministarstva dijaspore koje se nikada nije formiralo.
Osmančević: Treba omogućiti novim ljudima, posebno mladima, da mijenjaju svijet i podneblje u BiH
Gospodine Osmančević, kako bi iz Švedske opisali trenutno stanje našeg iseljeništva, kako egzistirate, koliko ste uvezani i u kojoj mjeri realizujete svoje potrebe?
I sami znate da je veliki broj Bosanaca i Hercegovaca iseljeno van svoje matice, oko dva miliona ljudi. Znači, to je jedan ogromni potencijal, jedna ogromna sila. Za dijasporu se može reći da je jedan jako veliki lobista za interese BiH na svim nivoima, u zemljama u kojima žive. Međutim, nisam zadovoljan organizacijom njene uvezanosti.
I sami znate da država BiH nema svog ministarstva za dijasporu, nema koordiniranog djelovanja prema dijaspori, uvezivanja i povezivnja njihovih raznih organizacija, saradnje itd. Mislim da je, kratko rečeno, dijaspora jedan ogroman potencijal, ne samo ekonomski. Ne treba ga posmatrati kao bankomat nego kao jedan intelektualno-stručni kapacitet koji zaista može u mnogome doprinijeti da se stanje u BiH preobrazi, ne samo na polju biznisa i poslovne klime već i demokratije, ljudskih prava, nauke i tehnologije. Imamo zaista veliki broj primjera i ljudi koji postižu istinski velike rezultate u svom djelovanju, a u konekciji su sa zemljama u kojima žive i sa našom matičnom domovinom Bosnom i Hercegovinom.
U organizovanju dijaspore primjećuje se jedan veliki prostor za napredak. Da li bi se možda mogo postići jedan panevropski pristup u toj organizaciji s kojim bi se nastupalo prema matičnoj državi?
Vi sami znate u kakvom nam je stanju država. Na žalost, nemamo ni pravne države a takvo stanje i konfuzija u zemlji tjeraju potencijalne investitore. Na žalost, moram biti pesimističan i reći da danas ne vidim neku snagu, posebno iz BiH, koja nas može uvezati i povezati.
Naprotiv, kao učesnik BHAAAS-a Akademije nauka i umjetnosti dijaspore, koja okuplja svake godine preko 1000 učesnika u Sarajevu, i na kojoj se sastaju eminentni profesori, naučnici, ljekari…s ciljem tranzicije znanja i pameti iz dijaspore u BiH, osjetim na neki način jedan odbojan stav, prije svega obrazovnih institucija, akademika i nauke u pogledu uvezivanja, razmjene znanja i zajedničkog rada.
Naravno, ne bi to želio da generalizujem. Ima divnih pojedinaca, divnih ljudi.
Volio bih da prenesem jednu misao koju je izrekao gospodin Škrijelj, bivši rektor Univerziteta u Sarajevu, koji je rekao da je ovim ljudima sva kombinacija zatvorena, ali da je on kao rektor Sarajevskog univerziteta uvijek držao otvorena vrata prema onima koji žele da posreduju u razmjeni znanja, pameti, nauke, kulture itd.
Znači, moglo bi se reći da mi moramo na tome raditi od početka, sa ljudima koji su zaista pokazali da to žele bez ličnih interesa, a u interesu države BiH. Dakle, postaviti interes BiH na prvo mjesto i ojačati, da bi se oduprli ovim stalnim napadima i sa istoka i sa zapada.
Pratite situaciju u BiH. Stvari ne izgledaju dobro. Možda čak bolje izgledaju izvana nego iznutra? No, i na našoj političkoj sceni ima nekih dobrih stvari, ima nekih pomaka. Evo unutar bh. parlamenta napravljena je jedna proevropska Platforma u kojoj su stranke “trojke”, sa novim pokretom Naprijed BiH ušle su još neke stranke, a njima se pridružio i opozicioni blok iz RS-a. To je jedan proevropski talas koji ide i prema cijeloj bh. populaciji širom Evrope. Da li se to prepoznaje unutar samih institucija EU i vidite li da EU proaktivno djeluje na podršci ovakvim političkim subjektima u BiH?
Moje iskustvo u radu i kontaktima koje sam imao sa EU u Briselu pokazuje da zaista Unija shvata vrlo težak položaj BiH, taj ruski uticaj, pokušaj rasparčavanja države itd. Međutim, moram isto reći da ponekad izjave pojedinih evropskih predstavnika, kao što nam je nedavno iz misije EU poslata poruka da mi to moramo kao građani BiH sami riješiti, na neki način pokazuju i nerazumijevanje vrlo teške situacije. Nerazumijevanje da baš te snage koje žele promjene i evropski put trebaju podršku EU u još većem obimu!
Ja mogu samo reći da evropski put nema alternative, da je to jedini mogući put na kojem se može izgraditi građanska država, nasuprot ovih nacionalnih torova i podjela koji faktički vode razgradnji države, ničemu drugom.
Kako vidite budućnost između naših ljudi unutar, i onih izvan naše zemlje koji imaju potrebu za ovom državom i za aktivnim učešćem u bh. dešavanjima? Koji je najefikasniji put prevazilaženja aktuelnih problema?
Ja sam vječiti optimista i vjerujem da će na neki način progresivne, pametne ideje pobijediti. Posebno ovdje u Skandinaviji radi se jako dobro na okupljanju dijaspore.
Na primjer, u periodu od 30. maja do 1. juna imamo izložbu u Glavnoj biblioteci, ovdje u Geteborgu, posvećenu genocidu u Sreberenici. Ambasade BiH u Švedskoj, Danskoj i Norveškoj 4. i 5. oktobra organizuju jedan veliki bosanskohercegovačko-nordijski forum na temu biznisa, demokratije, ljudskih prava, nauke i tehnologije, koji će okupiti kako naše ljude iz dijaspore tako i iz BiH.
Cilj je da se napravi taj nekakav networking. Ja mislim da moramo biti mnogo pametniji, moramo staviti sa strane naš ego i više raditi na razvijanju kolektivne svijesti i sinergije, kako bi se neke stvari u državi promijenile. Vjerujem u znanje, pamet, vjerujem u kulturu i mislim da treba dati mogućnost novim ljudima, posebno mladima, da mijenjaju ovaj svijet i podneblje u BiH.
Ne zaboravite – u dijaspori stasava druga i treća generacija! To je omladina, to su mladi ljudi koji su izuzetno obrazovani, koji zauzimaju vrlo odgovorne funkcije. Recimo, ovdje u Volvou, ili u najvećoj skandinavskoj luci ovdje u Geteborgu. To su oni koji su direktori i koji mogu toliko puno da urade na uvezivanju. Evo pomenut ću npr. i gospodina Edhema Ćustovića koji radi fantastičan posao iz Australije.
Znači, tu je čitav niz pozitivnih primjera kako treba raditi. Mislim da se kroz networking – kroz stvaranje kolektivnog duha i kolektivne svijesti, a razbijanjem naših ega, može doći i do kolektivnih rješenja.
Moramo samo to željeti i izabrati prave ljude koji su spremni da odgovore na sve izazove koji su pred nama.
Ali u tom sistemskom smislu izgleda da sa ponovo kao imperativ nameće to famozno ministarstvo dijaspore?
Naravno, to je nešto čemu smo mi težili godinama, to je bio i razlog mog političkog angažmana u jednom periodu.
Međutim, snage koje rade na razbijanju BiH, govorim prije svega o Čoviću i Dodiku, ljudima sa kojima nema koalicija i pregovora, ljudima koji ne godinama nego decenijama rade na razbijanju države, s njima faktički nema ni koalicija niti pregovora. Moramo se dakle suprotstaviti onima čiji cilj nije zaživljavanje građanske države.
Države u kojoj će se svaki čovjek osjećati svojim na svakom pedlju BiH i gdje ime neće određivati njegov politički status.
