Nakon duge karantene kralj zabavne muzike, Zdravko Čolić, uoči koncerta koji je održao u Koprivnici, razgovarao je s Elizabetom Gojan za HRT.
Otkrio je da priprema novi album koji bi mogao izaći do kraja godine, ali i tajnu svog uspjeha. Iako ima manje ambicije nego u mlađim godinama, Čolić je otkrio da još uvijek ima velike želje i planove.
Na pitanje koja je tajna njegovog uspjeha, odgovorio je – u Božijoj volji, dok je otkrio kako mu je neostvarena želja – singl na svjetskim listama.
“Volio bih poživjeti pa da vidim šta će biti. Život te ne miluje, gura te u razne suprotnosti iz kojih moraš izaći, a brdo suprotnosti rađa i kvalitetu”, istaknuo je.
Iako je svoj privatni život volio držati dalje od očiju javnosti, komentarisao je svoju kćerku Unu, koja je dosta prisutna na društvenim mrežama.
“Svi su očevi slabi na kćeri, pa tako i ja”, rekao je Čola i dodao da razumije i prihvata potrebu svoje kćerke.
Situacija iz prošlosti
Nedavno je Čola opisao kako je jednom prilikom imao i “problema sa zakonom”.
Iako je Zdravko Čolić uvijek njegovao imidž dobrog momka u javnosti, jednom mu se dogodio propust zbog kog je morao kod sudije, pa zbog čega ima i dosije.
Sredinom osamdesetih, naime, odlučio je da se malo odmori od muzike pa postao privrednik.
Ljudi su, prema riječima pjevača rodom iz Sarajeva, na smjenu ulazili da prate suđenje – na uvodnoj riječi bili su jedni, zatim drugi na odbrani, pa treći na optužnici.
U to vrijeme, od 1985. do 1989. godine, živio je uglavnom u Zagrebu, a o tom periodu je jednom prilikom progovorio za “Nedeljnik”.
Objasnio je kako je u stvari bio priveden, pa pušten da se brani sa slobode, a onda i kakva je bila reakcija naroda – i te kako je bilo onih koji su smatrali da treba da bude i osuđen, prenosi B92.
“Pao” u Ohridu
“Bio sam neka vrsta menadžera i čovjeka koji je imao određena uložena sredstva u oblasti telefonije, a šira javnost je saznala da se bavim malom privredom tek kada sam uhapšen u Ohridu zato što sam kreditna sredstva pretvarao u devize.
Devize je tada bilo jeftinije kupiti u Makedoniji nego u Beogradu i Zagrebu”, pričao je Čolić, pa je na pitanje kakvo je to bilo iskustvo za njega, tada najomiljenijeg čovjeka u Jugoslaviji, odgovorio:
“Bilo je vrlo neprijatno. Ljudi su kupovali devize u tim albanskim selima. Pratili su me sve vrijeme jer šta ja radim tu u februaru kad nema ni koncerata, ni turista.
A ja natovaren u grombi kaputu, kao u pjesmi Bijelog dugmeta, i oni me sačekaju i uzimaju mi sve devize.
Kasnije je Ante Marković uveo legalnu kupovinu deviza i da sam sačekao osam mjeseci, ne bi do tog hapšenja ni došlo. Ali to su bile čiste pare, nikakva “crna lova”.
