Političku krizu u Bosni i Hercegovini, poteze vlasti RS koja je počela formiranje paralelnih institucija unutar države, te pristup međunarodne zajednice domaćim problemima, koje u posljednje vrijeme većinom proizvodi politika Milorada Dodika, za Oslobođenje analizira dr. Valery Perry.
Dr. Valery Perry radi u Bosni i Hercegovini od kasnih devedesetih. Radila je za SFOR, Evropski centar za pitanja manjina (ECMI) i nekoliko nevladinih organizacija. U Misiji OSCE-a u BiH radila je od 2004. do 2011. godine kao zamjenica direktora Odjela za obrazovanje i zamjenica direktora Odjela za ljudsku dimenziju.
Bila je angažirana i na projektu uključivanja civilnog društva u procese ustavne reforme u BiH.
Profesorica je analize i razrješavanja konflikta na Sarajevo School of Science and Technology, kao i viša saradnica berlinskog Vijeća za demokratizaciju politike.
– Dodikova eskalacija samo je posljednja u njegovoj evoluciji kao političkog aktera, koji je naučio manipulirati međunarodnom zajednicom tako što je proizveo krizu da bi potom odustao nakon dobivanja ustupaka.
Dok su njegovi potezi 2021. bili zgodno “podstaknuti” nametanjem zakona protiv poricanja genocida, on bi svakako našao bilo koji drugi izgovor za ovu krizu kako bi skrenuo pažnju sa istinskih problema s kojima se suočavaju ljudi koji žive u entitetu RS – sumorno ekonomsko okruženje, depopulacija zbog koje je 49 posto zemlje sve praznije i praznije te, naravno, sve manja podrška njemu, što se vidi kroz gubitak mjesta kao što je Banja Luka na lokalnim izborima 2020.
Nažalost, on zna da ova strategija funkcionira.
Kontinuirani ciklus prijetnji i izmišljenih kriza omogućava mu da istovremeno izvlači ustupke od zabrinutih diplomata, dok neprestano širi područje onoga što je moguće u smislu vlastitog radikaliziranog političkog diskursa.
Iako ima mnogo primjera, najsličniji je njegovo korištenje prijetnje secesijom kako bi natjerao EU da pristane da oslabi pristup reformi sektora pravde, počevši od 2011, kaže za naš list dr. Perry.
Dok vidim redove ljudi koji čekaju da dobiju vize za Njemačku ili Sloveniju, ne vidim slične redove ljudi koji žele da presele u Moskvu ili Peking
Podsjeća da smo tada također vidjeli zvaničnike EU kako žure u zemlju da ga mole da ne izvršava svoje prijetnje, dajući mu ono što želi i kupujući privremenu pauzu u toj krizi.
– Zašto to ne bi uradio kada zna da funkcioniše? A to je samo međunarodna strana. Na domaćoj strani, on zna da trenutni politički sistem omogućava svim političkim igračima maksimalnu moć uz minimalnu odgovornost, ističe dr. Perry, te dodaje da je “2021. čak i on bio iznenađen koliko su bili mlohavi odgovori EU, SAD-a i UK dok je pojačavao retoriku, pa je nastavio gurati, jer je smatrao da nema šta da izgubi”.
Naglašava da “ono što je neshvatljivo je da takvo ponašanje nastavlja da funkcioniše”.
– Bilo mi je drago vidjeti da su neki ambasadori posljednjih sedmica opisali ovaj disfunkcionalni ekosistem kao “okruženje bez posljedica”.
Ono što ne razumijem je zašto su se tek sada probudili, jer je činjenica jasna već više od decenije. Čini se da se među ključnim akterima sve više prepoznaje da se ovaj obrazac mora zaustaviti. SAD su spremnije od drugih da pogode spojlere tamo gdje boli – bankovni računi, putovanja i druge finansijske poluge – i dok EU može biti spora u tome, dobro je da se sve više prepoznaje da samo “offering carrots” (pokušati nekoga nagovoriti da nešto učini nudeći mu nagradu ako to uradi, op. a.) neće proći.
Nizozemci su bili posebno jaki, a čini se da se UK i Njemačka bude zbog grešaka koje su napravljene i prodane kao “napredak” u proteklih godinu i po. Članice EU mogu provoditi vlastite restriktivne mjere putem glasanja kvalifikovanom većinom, a njemačko vodstvo će biti ključno u tome.
Među zastupnicima Europskog parlamenta u Bruxellesu također raste svijest da ova strategija ne samo da propada već je i sramotno razvodnjavanje ključnih vrijednosti EU – osnovnih principa koji bi trebali biti temelj za proširenje, a ne samo da budu bačeni preko granice u potrazi za kratkoročnim i transakcijskim poslovima koji zemlju ne približavaju uslovima potrebnim za članstvo, naglašava dr. Perry, koja smatra da je ova dugo potrebna korekcija kursa rezultat tri stvari.
– Prvo je osnovno priznanje da pristup proteklih godina ne funkcioniše. Drugo je prepoznavanje šta su ove izgubljene godine značile za širu geopolitiku, jer smo vidjeli da su u isto vrijeme kada je “zapad” bio odvezan i izgubio svoje povjerenje, neliberalne zemlje (Rusija, Kina itd.) nastojale da s više samopouzdanja potvrde ulogu.
Ovo je dobro za autoritarce i njihove lokalne saveznike, ali dugoročno neće biti dobro ni za jednog od građana BiH ili regiona.
I treće, mislim da porast glasova ljudi na ulicama i u sobama za sastanke i u medijima, svi koji traže nešto bolje – od svojih političara, ali i od međunarodne zajednice – konačno daje hrabrosti Bruxellesu, Washingtonu i Berlinu da prepoznaju da njihovi pravi partneri u zemlji moraju biti građani kojima je dosta i koji žele budućnost u kojoj ne moraju osjećati da mogu napredovati samo emigriranjem, ističe dr. Perry.
Napominje da, uprkos svim pričama o “reformi Izbornog zakona” i “ustavnoj reformi” tokom prošle godine, nismo mnogo čuli o bilo kakvim promjenama koje bi napravile stvarnu razliku u životima ljudi.
– Dok su domaći i strani pravnici, pregovarači i stručnjaci bili zauzeti pokušavajući da shvate kako da konsoliduju stranačke pozicije kroz izborni inženjering, niko nije pričao o tome kako sistem učiniti istinski odgovornim, poboljšati škole ili privući investicije, ili zaštititi prirodne ljepote i životnu sredinu, ostvariti stvarni napredak u odvraćanju i procesuiranju korupcije…
To je ono što ljudi žele, trebaju i zaslužuju, a među ljudima u cijeloj zemlji postoji upadljivo zajedništvo u pogledu njih. Pod jedan, dojadio im je status quo i pod dva siti su korupcije i nedostatka funkcionalnog pravosudnog sistema, govori naša sagovornica.
Ocjenjuje dobrim što “sve više čujemo ljude koji traže nove društvene ugovore”.
– Što ima više ideja građana i lokalnih zajednica, to je bolje. Time će svi užasni pregovori stranaka, kao i učešće međunarodnih institucija, koji su bili bolni i borbeni proteklih godinu dana, izgledati samo cinični, kakvi i jesu, zaključuje dr. Perry.