Iako na pragu šestog desetljeća života, Šefika i Nezir Hasanović vrijedno rade na svom imanju u zaseoku Zagaj, koje pripada selu Prohići, udaljenom tridesetak kilometara od Srebrenice.
Ovdje su se vratili prije 20 godina, zasukali rukave, očistili imanje, nabavili stado ovaca i zasijali razne kulture, a onda se i uselili u kuću koju im je obnovila humanitarna organizacija „Mercy Corps“.
Brojne nedaće
U godinama koje su dolazile nastavili su s ulaganjem, suočili su se s brojnim nedaćama, ali su ih uspješno prebrodili. Uprkos svemu, poljoprivreda i stočarstvo i dalje ostaju njihov izbor.
U razgovoru za „Avaz“ Nezir je ispričao kako je, iz izbjeglištva, u rodni Zagaj dotjerao 12 ovaca, a ubrzo je formirao stado od 120 ovaca i dvije krave.
Nažalost, narušeno zdravlje primoralo ga je da stado ovaca smanji na 26 i proda jednu kravu.
“Sve do prošle godine, na pet dunuma uzgajao sam kukuruz, isto toliko pšenice i maline.
Od mehanizacije posjedujem samo jednu frezu, tako da većinu poljoprivrednih poslova moja Šefika i ja obavljamo ručno – kazao nam je Hasanović.
Oni ovih dana imaju pune ruke posla. Voće je, uprkos suši, ove godine rodilo kao nikad do sada, a u voćnjaku imaju i limun, japanske jabuke…
Napravili su kiseli i slatki pekmez te sirće, osušili velike količine šljive, a domaćica od svih vrsta voća pravi prirodne sokove, džemove i kompote.
Nešto će ostaviti za svoje potrebe, a višak prodati na kućnom pragu, jer nemaju vremena ni uvjeta za nošenje proizvoda na pijace i tržnice.
Na lijepo uređenom imanju, na samoj lijevoj obali jezera Perućac, Hasanovići u dva plastenika uzgajaju sve vrste povrća.
Tu je i veliki voćnjak, s autohtonim jabukama i kruškama, ali i nekoliko stabala limuna, japanske jabuke kaki i smokava.
Povoljna klima
“Klima je povoljna, imanje plodno i sunčano i tu uspijeva sve što se usije i zasadi.
S četvoricom komšija, izgradili smo vlastitim sredstvima vodovod u dužini od tri kilometra, tako da vode i u najvećoj suši ima u izobilju.
Da imam traktor s priključcima, sijao bih više žitarica, a da je bolji put, dolazilo bi više ljudi koji žele kupiti stoku i naše poljoprivredne proizvode – istakao je Hasanović za “Avaz”.
Hasanovići su od svog teškog rada, zarađenog novca od prodaje stoke i poljoprivrednih proizvoda, školovali kćerku Neziru i sina Nuriju.
Nezira je nakon udaje s mužem otišla u Njemačku, a sin je, po završetku srednje škole u Srebrenici, prvo našao posao u Češkoj, a zatim je i on otišao u Njemačku.
“Često dođu i pomognu nam na imanju. Imaju svoje živote i budućnost – sa zadovoljstvom je kazala domaćica Šefika.
