Tanja Topić ponovo bez dlake na jeziku progovorila o političkim previranjima u Bosni i Hercegovini.
Nakon što Valentin Inzko donio Zakon o zabrani negiranja genocida u BiH, uslijedio je bojkot rada institucija u našoj zemlji od političara iz Republike Srpske. Međutim, jučer je član Predsjedništva BiH ipak prekršio riječ pa je učestvovao u telefonskoj sjednici. O tome, kao i o mnogim drugim pitanjima, za “Slobodnu Bosnu” govorila je politička analitičarka Tanja Topić.
Kako komentarišete navode da je član Predsjedništva BiH Milorad Dodik učestvovao u telefonskoj sjednici Predsjedništva BiH nakon priče o bojkotu institucija BiH?
– Mislim da je odluka o neučestvovanju, bojkotu ili blokadi, kako god da nazovemo odluku političkih partija iz RS, od početka bila besmislena i da je bilo pitanje dana kad će se neko morati vratiti u institucije. Sami predsjednici političkih partija su istakli da će učestvovati u radu institucija samo kad to ne škodi interesima RS. Dobro je da je Dodik učestvovao u telefonskoj sjednici, iako to njegov kabinet demantuje, država ne može stati zbog političkog inata i prkosa, a rad Centralne banke je od suštinskog značaja za funkcionisanje države. Naravno da se Dodik našao na udaru opozicije zbog izdaje srpskog jedinstva, ali to jedinstvo je još ranije narušeno.
I sad će nas oni koji su prekršili odluku o jedinstvu, ubjeđivati kako su neki drugi prekršili taj dogovor, kako su oni jedini istinski branitelji tog jedinstva. Pitam se gdje su sad sve one galamdžije koje su se klele u srpsko jedinstvo. Opet se vraćamo u zonu patriota i izdajnika, gdje se ne zna više ko je ko. Ali, to je matrica po kojoj funkioniše ovdašnji politički mentalni sklop.
Brza reakcija nakon Inzkovog zakona rezultirala je potpisivanjem peticija u gradovima Republike Srpske. Štaviše, otišlo se dalje, ljudi su u javnim institucijama “natjerani” da potpišu tu peticiju. Šta mislite danas o toj peticiji – je li imala smisla?
– Peticija je bila još jedna besmislena akcija, bez ikakvog pravnog dejstva. Odnosno, pitanje je kome biste je predali, a odgovor na njega je izostao. Peticija je bila, tobože, spontana, a znamo ko ju je inicirao i pokrenuo. Na kraju je nisu potpisali ni svi članovi najjače političke partije u RS, neki članovi te stranke su se javno pitali šta je njen smisao. I kod peticije su ko zna koji put zloupotrebljene javne institucije, pa su čak i uprave domova zdravlja tražile od zaposlenika “spontano” potpisivanje. Peticija je od početka bila promašena i besmislena ideja.


















