Lavić: “Zna li Čović šta je rekao kada je stao na binu i rekao čuvajte RS. U tom dijelu Bosne su poništeni Hrvati i Bošnjaci!”

“Potpuno je bjelodano da su domovi naroda i uz njih prateći etnički veto glavna kočnica državnog sistema.

To je manipulativni mehanizam i besmisleni sadržaj etnopolitike u Bosni koja je kao partijska specijalnost tri etničko-religijske grupacije postala rak-rana bosanskohercegovačkog društva i države”, piše Senadin Lavić, za radiosarajevo.ba.

Poseban problem je također posao oko reforme Izbornog zakona Bosne i Hercegovine koji pojedine političke organizacije, prije svega HDZ, žele prilagoditi etničko- religijskom prebrojavanju i razvrstavanju građana, pri čemu će se uvijek znati koja stranka i koji pojedinac “dobija” izbore.

Sva sila ideoloških podvala koje stoje iza Čovićevog projekta svođenja demokratije na etničko
predstavljanje (“legitimni predstavnik”) potpuno je dezavuirana od briselskih europarlamentaraca kao neevropska i antidemokratska.

Apsolutno bi bilo naivno pristati na izborni zakon koji bi ozvaničio etničko predstavljanje kao način na koji se nedemokratski i protuustavno uspostavlja sistem aparthejda, etničke diskriminacije i etnoteritorijalizacije.

Ali HDZ-ovi kandidati ne odustaju!

Njihov najveći lažnjak je da se “brinu za hrvatski narod” i “legitimno ga predstavljaju”, naročito kako je to ustanovio Tuđman “humanim preseljenjem” posavskih Hrvata u dogovoru s Miloševićem.

Tuđmanovi sljedbenici u Hrvatskoj, notorni Milanović danas, i u Bosni, Čović i njegovi hadezeovci, uopće ne odstupaju od Franjinih ‘povijesnih bespuća’ koja se potpuno ispunjavaju u ‘etničkom inžinjeringu’ ili u raseljavanju građana Bosne i Hercegovine.

Bosanci tek moraju i trebaju sebi odgovoriti kako je moguće da Dodik i Čović rade ove koordinirane gadosti po Bosni, a niko ih iz tzv. “international community” ne pokušava sankcionirati.

Dodika kite po crnim listama, a s njim pregovaraju Escobar, Palmmer, Eichhorst, Sattler, Varhelyi i drugi.

Ali, to sve govori!

Zato je važno vratiti u političko mišljenje proces od Lisabona do Daytona u kojem se destruira državni suverenitet i dovodi se do gubitka etatističke suspstancije Bosne i Hercegovine što vodi do trajuće krize.

Mi moramo ponuditi odgovor na pitanje: šta se desilo u “pregovaračkom procesu” od Lisabona do Daytona s Republikom Bosnom i Hercegovinom? O tome se mora misliti i pisati.

Neophodno je raskrinkati proces i pokušaj uništenja suvereniteta Bosne kroz spuštanja suvereniteta na etničke grupe i direktno omalovažavanje države.

O tome se ne smije šutjeti! Predsjednika HDZ BiH smatra da su “razgovori između SDA i HDZ besmisleni”. (Intervju na RTV HB, 31. 1. 2022.)

Otvoreno pokazuje da ni sam ne vjeruje u bilo kakvu mogućnost postizanja “dogovora” o diskriminatornom i radikalno-etničkom prijedlogu reforme Izbornog zakona BiH koji potpuno ignorira presude Evropskog suda za ljudska prava i zagovara nejednakost glasa pojedinih građana prema etničkom i regionalnom principu.

On tvrdo insistira na konceptu tzv. ‘konstitutivnosti’ i ‘legitimnog predstavljanja naroda’, ne odustaje od etnicizma i aparthejda.

Poziva se na neki stranački Sporazum iz Mostara (17. juna 2020.) sa Predsjednikom SDA, Bakirom Izetbegovićem.

Nameće vladavinu ‘partijske države’ i ‘partijskih vođa’ nad vladavinom prava i demokratije.

Po tome je pravi Jugoslaven! Vješto razgovore između stranaka predstavlja kao razgovore između Hrvata i Bošnjaka, kao “dogovaranje između naroda”, kao da su cijeli narodi sjeli za sto i “pregovaraju” kao dvije konfrontirane etničko-religijske grupe.

Nameće tvrde stavove koje niko od učesnika u razgovoru neće prihvatiti i onda se povlači uz prijetnju i ucjenjivanje.

Čović je 1. februara, ove godine, govoreći u Banjaluci, pozvao tamošnje političare da “čuvaju RS”, tu tvorevinu na kojoj im “svi mogu zavidjeti”.

Zna li čovjek šta je rekao?

Čini se, nažalost, da zna! U tom dijelu Bosne su poništeni Hrvati i Bošnjaci!

On, ustvari, ne želi nikakav legalan dogovor niti sporazumijevanje, unapređenje društvenog procesa, razvitak, već samo napetost, zaraćenost, ostrašćenost u kojoj još malo može održavati sporni politički projekt tuđmanizma i tzv. “konstitutivnih naroda”.

Pritom, Matthew Palmmer i Angelina Eichhorst insistirali su uporno na pitanju reforme Izbornog zakona, a uopće nisu potencirali na ostalim od 14 pitanja-prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije o zahtjevu BiH za članstvo u EU (Dokumenti usvojeni u Briselu 2019.).

Čoviću uopće nije bio interes bilo kakav Izborni zakon nego je ostvarivao dva zadataka: jedan je proruski, to jeste da se malo pokrene nered na trusnom području Balkana jer velikosrpska i velikohrvatska politika još uvijek misli da “ima pravo” raskomadati Bosnu uz podršku “pravoslavnog sveta”; drugi je da pokuša predstaviti sebe i HDZ kao konstruktivan faktor pred evropskim i američkim faktorima kojima je stalo do mira na Balkanu, a uz to onda predstaviti sebe kao dosljednog i srčanog borca za hrvatski narod i njegove interese.

Pritom oba cilja su fluidna, prilagodljiva, manipulativna i samo služe glavnom cilju cjelokupne operacije od prošle godine (2021) da se u oktobru po svaku cijenu ostane u vlasti.

Čović i Dodik očajnički trebaju pobjedu na izborima u oktobru i samo ih ostanak na vlasti spašava od opasnih procesa i odgovornosti.

To je primarni zadatak njihove “ljubavi i saradnje” koja osigurava da se projekt Beograda i Zagreba protiv Bosne nastavi odvijati po zamišljenom planu, napisao je Lavić.

Pročitajte više

Log In

Forgot password?

Forgot password?

Enter your account data and we will send you a link to reset your password.

Your password reset link appears to be invalid or expired.

Log in

Privacy Policy

Add to Collection

No Collections

Here you'll find all collections you've created before.