Akademik Enes Karić bez dlake na jeziku pojasnio sve: “Ni po čemu nije protiv islama božićna i novogodišnja čestitka u Bužimu”

Akademik i redovni profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu Enes Karić u eseju napisanom za list “Preporod” komentirao je posljednja dešavanja u Bužimu i “problem” koji se stvorio zbog bilborda kojim se čestitaju božićni i novogodišnji praznici.

Na početku teksta Karić je pojasnio kako je kao musliman protiv skidanja bilborda i uklanjanja božićne i novogodišnje čestitke u Bužimu.

“Već odavno, ima tome trideset i osam godina, imam nekoliko fascikli u kojima pohranjujem svoje skromne crtice i eseje. Na fasciklama sam tintali olovkom napisao ‘Krikovi 1.’, ‘Krikovi 2.’ I tako dalje. I ovaj skromni esej ići će (i ući će) u jednu od tih fascikli. Nije mi drago što već gotovo četiri desetljeća bilježim ‘krikove’, ali šta mogu! Svijet traje i biva mimo, pored, iznad i protiv naše volje. Najčešće tako. Dakle, da budem jasan, kao musliman, ja sam protiv skidanja bilborda ili skidanja i uklanjanja javne božićne i novogodišnje čestitke u gradu Bužimu. Ta javna božićna i novogodišnja čestitka ni po čemu nije uperena protiv naše vjere islama, niti protiv naše bošnjačke nacije, niti protiv države Bosne i Hercegovine”, piše Karić.

Da čestitka nije protivna svemu pobrojanom, akademik je naveo jedan dokaz.

“Radost kršćana, katolika ili pravoslavnih, koji će proputovati kroz Bužim i vidjeti da im se čestita blagdan Božić i Nova 2022. godina. Taj putnik i građanin, taj katolik i pravoslavac, oni nisu ni HDZ, ni SNSD, oni nisu rušitelji Bosne i Hercegovine. Oni su jednostavno putnici, oni su ljudi koji se raduju toj čestitci. Oni čestitku doživljavaju kao dobrodošlicu iskazanu im baš u Bužimu. Iako ja ne tražim recipročnu ljubav, niti recipročni patriotizam, ali navodim usputice i ovo: I ja bih se obradovao da u Širokom Brijegu, ili u Grudama, ili u Međugorju, pročitam bilbord ili natpis iznad ulice ‘Sretan Ti Bajram i u zdravlje ti bio, putniče muslimane!'”, piše dalje.

Ističe kako se uvijek gnušao nad određenim komentarima koji dolaze iz pojedinih krugova.

“Već godinama u Bosni i Hercegovini imamo sa naše ‘muslimanske’ ili naše ‘islamske strane’, tu i tamo, glupe i priproste komentare o obilježavanju (ili našem muslimanskom čestitanju) Božića, Nove godine, puštanju Djeda Mraza u obdaništa i škole, i tako dalje. Uvijek sam se gnušao nad tom našom glupošću. Ovamo nam državu svode na nulu, a mi svoj razum, ako smo još pri njemu, trošimo na stvari koje u Bosni i Hercegovini nikada nisu bile problem. Pa, molim vas lijepo, još davno Bašeskija govori o zajedničkim kršćanskim i muslimanskim svečanostima u Sarajevu! Nadalje, molim vas lijepo, u Kur'anu na više mjesta Bog oglašava da On nije htio da čovječanstvo bude jedne vjere! Bog to različito čovječanstvo poziva da se ‘natječe u dobru’. U Kur'anu Bog nije nigdje nazvan muslimanskim Bogom! Bog je u Kur'anu imenovan kao ‘Bog /Gospodar/ svih svjetova!’ Dakle, Bog je htio različito čovječanstvo koje se natječe u dobrim djelima!”, pojašnjava i nastavlja.

“A zar nije dobro djelo ako mi, ako vi, kažete katoliku ili pravoslavcu: ‘Sretan Ti Božić!’ ‘Sretna Ti Nova godina!’ Ma nećeš, brate muslimane i sestro muslimanko, izići iz dina ako kršćaninu, pravoslavcu ili katoliku, prirediš tih deset sekundi radosti. I kupiš mu dobar poklon, kilogram rahatlokuma, naprimjer! To je jedna stvar koju sam htio reći, s velikom tugom i bolom. A druga je: Ne znaju mnogi muslimani da i mi muslimani imamo pravo obilježavati rođenje Isaa el-Mesiha, sina Merjemina (Isusa Krista sina Djevice Marije). Pa, molim vas ja sve lijepo, molim vas iz srca, poslušajte sljedeće: Nijedno rođenje niti jednog Božijeg poslanika u Kur'anu, u koji mi muslimani vjerujemo da je doslovna Božanska Riječ, nije tako detaljno i tako uzvišeno opisano kao što je to slučaj sa rođenjem Isaa el-Mesiha (Isusa Krista)!”, piše akademik.

Osvrnuo se i na određene detalje tokom boravka u Kairu.

“Kad sam bio na specijalizaciji u Kairu, bio sam u velikoj džamiji Al-Azhar i slušao te odjeljke Kur'ana iz sure Merjem, i vidio da oko mene, u safovima, stotine ljudi, stotine muslimana, ridaju dok učač (karija) anđeoskim glasom uči te odlomke Kur'ana o Isau el-Mesihu i Časnoj Djevi Merjemi. Pa, za Boga miloga, Isa el-Mesih je i naš, Časna Merjema je i naša! I zašto bi nama muslimanima trebalo da smeta to što ih kršćani (katolici, pravoslavci, kopti…) rođendanski štuju i što ih u svojim dogmama imaju – ne uvijek kao mi muslimani – ali ih imaju i vole i poštuju. A ni mi ih ne kudimo, kao što svi znate. Ponavljam, Bog je htio različito čovječanstvo, religijski, jezički, kulturalno, rasno! Ne budimo protiv Božije volje. Islam znači predanost Volji Božijoj!”, stoji u tekstu.

Nakon toga, dio teksta je posvetio i predanjima u islamskim knjigama.

“Imaju predanja u islamskim knjigama, u njima se bilježi i ovo: Kad je Poslanik Muhammed nenasilno oslobodio Mekku, iz Kabe (Ćabe) uklonio je kipove, kumire, idole… Tamo je našao malu fresku, na njoj je bila skromno naslikana tužna Djevica Merjema kako u svome naručju drži maloga Isaa el-Mesiha. Božiji poslanik Muhammed nije dao da se ta freska oskrnavi. Prekrio je tu fresku svojim mubarek rukama! Ne mislim da je poštovani načelnik, ili ko već u lijepom Bužimu, učinio dobro djelo Bosni i Hercegovini time što je naredio da se skine bilbord sa božićnom i novogodišnjom čestitkom. Jer, rođenje Božijeg poslanika Isaa el-Mesiha, i sjećanje na njega, radost je za kršćane, pa, za Boga miloga, priznajmo im pravo na tu radost! A, k tome, Isaovo rođendanstvo i mi muslimani možemo učiniti svojim blagdanom, svojim mevludom. Kao, uostalom i Novu godinu koju mi muslimani ne treba da proslavljamo uz alkohol, ali možemo uz lijepa predavanja o Isau el-Mesīhu. A i famozni Djeda Mraz da se protumačiti kao jedan lijepi dobroćudni sufija koji je išao selom i udaranjem u bubanj podsjećao muslimančad da idu u mejtef!”, navodi Karić.

Ističe kako se odavno počeli ukidati svetkovanje mevluda u čast poslanika Muhammeda.

“Ali mi muslimani, eto baš mi, već odavno smo počeli ukidati i svetkovanje mevluda u čast poslanika Muhammeda! Pa kako da onda poštujemo kršćane koji svetkuju rođenje Isaa el-Mesiha?! I u ovim strašnim i teškim vremenima treba nam makar malo dobre volje. Ponavljam, kršćani nisu HDZ, hrišćani nisu SNSD. Sa HDZ-eom i SNSD-om treba se naduravati politički. Imadnimo osjećanja za razlikovanje. I neka nam bude drago da se kršćani raduju svojoj vjeri i svojim nadama u milost dragoga Boga koji nas je sve stvorio”, zaključio je Karić.

Post scriptum

Nakon teksta Karić je naglasio kako se ponosi što je počasni građanin Bužima.

“Ponosim se što sam počasni građanin Bužima. A do tog visokog statusa došao sam evo ovako: Godine 1995., u vihoru agresivnog rata, bio sam ministar nauke i obrazovanja u vladi Republike Bosne i Hercegovine kojoj je premijer bio prof. dr. Haris Silajdžić. Tadašnji ambasador u Kraljevini Saudijskoj Arabiji, profesor Senahid Bristrić, javio nam je u ministarstvo da mu hitno pošaljemo petnaest projekata za izgradnju petnaest školskih zgrada u Bosni i Hercegovini. U ministarstvu smo danonoćno (i pod granatama!) radili na tim projektima”, naveo je.

Vrlo brzo, projekti su “urodili plodom”.

“Projekti su otišli ambasadoru Bristriću. Za dva mjeseca u Vladu Republike Bosne i Hercegovine stiglo je petnaest miliona dolara (mislim da me sjećanje o tačnom iznosu ne vara). Te drage novce i dolare darovala je Kraljevina Saudijska Arabija. Predsjednik Alija Izetbegović, rahmet mu lijepoj duši, pozvao me i čestitao mi na uspješno urađenim projektima. Rekao mi je da ja predložim jedan grad ili općinu gdje bi otišao jedan milion američkih dolara. Dakle, imam pravo na samo jedan prijedlog, ništa više! Ja sam mu rekao: ‘Predsjedniče! Može li taj milion otići u Bužim, oni su bez dobre srednjoškolske zgrade?!’ ‘Može!’ – rekao je rahmetli predsjednik Izetbegović”, prisjeća se Karić.

Na kraju je naglasio kako se ponosi plaketom kojom mu se dodjeljuje status počasnog građanina.

“I, doista, taj milion (ili malo više, ili malo manje, ne sjećam se više) otišao je u Bužim. U lijepom Bužimu napravljena je veleljepna zgrada srednjoškolskog centra. A neko se u Bužimu, mnogo godina kasnije, sjetio da sam ja skromno pomogao da u to divno mjesto dođe spomenuti milion. Nakon mnogo godina pozvali su me i uručili mi plaketu na kojoj piše da sam ‘počasni građanin Bužima!’ I sad se ponosim tom plaketom. I uzimam sebi za pravo da dobrim Bužimljankama i Bužimljanima održim evo ovaj, baš ovaj, vazi-nasihat”, zaključuje profesor Enes Karić.