Cenić se nije libila to napisati, sada je otvoreno progovorila: “Crkni magarče do zelene trave – po ko zna koji put”

Dok nas plaše ratom, “on uveliko traje”. I izgubili smo ga, jer sudjelujemo u njemu, podijležemo strahu, svrstavamo se i pljujemo jedni na druge. Puna nam usta “naroda”, to je nešto iznad nas samih, nešto ispravno, a pojma nemamo po čemu.

A “narod” nikada nije “ja”, već samo “mi” ili “oni” i pristalice vođa pretenduju na zvanje naroda. Ja, na primer, nisam taj narod, jer ne mislim kao samoproglašeni vođa, onaj što prisvaja to “mi”. Iza njega je lako sakriti se i urlati o tom “mi”. Biti u masi, piše Svetlana Cenić.

Gledamo se u iskrivljenom ogledalu. Istoriju oživljavamo osjećajući je na vlastitoj koži, a zove se politika i nemoguće je ignorisati. Čak i onima koji kažu da ne gledaju vesti, ne čitaju portale ili novine. Onda nemo trpe posljedice loših odluka onoga što se zove politika. Kupuju, na primer, zalihe ulja i brašna.

U strahu. Više niko ne razmišlja o koroni, koja i dalje ubija. Nema više zavjereničkih priča o 5G mreži, harpovima i čipovanju. Sad su samo pitanja hoće li biti svjetskog rata, hoće li iz Ukrajine stići ovdje, hoće li Srbija napasti Bosnu i Hercegovinu po nalogu Putina, šta će uraditi NATO i da li ostati, ili odmah bježati.

Dodik poručuje NATO-u: “Ukoliko zaista žele da pomognu, onda je rješenje da se svi uzdrže od miješanja u unutrašnja pitanja BiH i tako praktično pokažu da poštuju njen suverenitet”. Odnosi li se to i na Srbiju i Rusiju?

Čović nije podržao zaključke delegata Denisa Bećirovića kojima je od Saveta ministara zatraženo potpuno usklađivanje politika, mjera i stavova sa službenim stavovima EU o agresiji Ruske Federacije na Ukrajinu. Ima li u tom podršku vlasti u Hrvatskoj, na koju se konstantno naslanja i u pregovorima o izmjenama Izbornog zakona? Za koje se sad kažu da su propali, uzgred budi rečeno.

Izetbegović kaže: “Ukrajinci imaju hrabre vođe, spremne da ostave život, onako kako smo i mi bili spremni ovdje u Sarajevu da položimo živote braneći slobodu. Ukrajina će se obraniti i mislim da će obraniti i nas tom svojom spremnošću na borbu”.

Koga, gospodine Izetbegoviću, ako te vođe naroda, šta god to značilo, imaju potpuno različit stav? I to navijački. Gdje je tu država, gdje njen suverenitet? I gdje je tu taj narod ili narodi?

Valja se pogledati u ogledalo i vidjeti da je najjasnija podjela na sluge i gospodare. Teško je priznati sebi da si samo sluga gospodarima rata, straha i podjela, da nisi čak ni gospodar samog sebe. Jer, nem si na sve, sem ako djeluješ iz anonimnosti i mase

I gdje je tu uopšte život? Ili ga se većina odrekla i vrijeme mjeri od buđenja do večernjeg navijanja sata i razmišljanja da li bi trebalo još kupiti brašna, ulja i sipati goriva u kanistere za ne daj bože.

Možda i neka sveća ili gas-lampa. Čekati šarenu lažu o ukidanju akciza na naftne derivate i nižu stopu PDV-a na hranu. Crkni magarče do zelene trave – po ko zna koji put. Objašnjavati bilo šta – osjetila na svojoj koži – znači samo navlačiti neprijatelje, koji uvijek više vole lijepu laž, nego činjenice.

A vođe i dalje nameću buru skandala i čim se zaboravi jedno, aktivira se novo poniženje.

Nije važno protiv koga je usmjereno. Jedite manje, vozite manje, rađajte više, ne pitajte ništa, ne sumnjajte ni u šta što vam se servira, ne provjeravajte poštenje voljenih vođa, ne pitajte za odgovornost, stalno iskazujte lojalnost i ne preispitujte ništa što pregovaraju, dogovaraju i za šta one druge optužuju.

Udahneš do izbora, izdahneš poslije njih, ali apatija se nastavlja, kriza melje, a strah od rata ubija i posljednje napore da se nešto promjeni. Obloženi debelim slojem nacionalne ideologije i velikih narativa.

Nije dovoljno za razumijevanje kakva je vlast zapitati se ko ima koristi od stalnih podjela po nacionalnosti, na lijeve i desne, legitimne i nelegitimne, patriote i izdajnike.

Valja se pogledati u ogledalo i vidjeti da je najjasnija podjela na sluge i gospodare. Teško je priznati sebi da si samo sluga gospodarima rata, straha i podjela, da nisi čak ni gospodar samog sebe. Jer, nem si na sve, sem ako djeluješ iz anonimnosti i mase. I za kafanskim stolom, eventualno.

Da bi se desilo nešto drugačije, potrebno je vidjeti da gospodari odluke koje su donijeli na autoritaran način lažno predstavljaju kao objektivno iznuđene i koje ne dopuštaju alternativu.

Zato nam je i demokratija samo prividna, narod kao fol demokratski bira ono što je nacionalna politička elita već odlučila na nedemokratski način. Kako je to Orwell (1984) rekao: “Jednoga lijepog dana partija će objaviti da su dva plus dva jednako pet, i vi ćete u to morati da povjerujete”.

I zato gubimo i ovaj rat. Ni želje, ni snage, ni hrabrosti da se prizna da je alternativa svaki pojedinac koji je spreman da glasno kaže da su dva i dva četiri, a nikako nacionalnih ili partijskih pet. Ali, gdje je ono “ja” ako nije gospodarevo? U tom grmu se sakrio zec. Pardon! Sluga..

Video snimci sa interneta

Pročitajte više

Log In

Forgot password?

Forgot password?

Enter your account data and we will send you a link to reset your password.

Your password reset link appears to be invalid or expired.

Log in

Privacy Policy

Add to Collection

No Collections

Here you'll find all collections you've created before.