Principijelni i neustrašivi kritičar svakog nacionalizma, fra Ivo Marković, profesor Franjevačke teologije u Sarajevu i osnivač slavnog hora Pontanima, čovjek koji je među prvim digao glas nakon presude Haškog tribunala u slučaju “Prlić i ostali” i uzviknuo “pokajmo se, učinili smo zlo”, čovjek koji oštro secira velikosrpsko nacionalizam i politiku srpskog svijeta, a napose HDZ BiH i Dragana Čovića, ovih dana je ukazao na jednu opasnu pojavu i narativ koji može koristiti samo neprijateljima države Bosne i Hercegovine.
Tekst fra Ive Markovića s toga prenosimo u cijelosti:
Uklanjanje panoa s božićnom i novogodišnjom čestitkom u Bužimu i zenički pano s pozivom muslimanima da jelka i Nova godina nisu islamske tradicije izazvale su za Božić 2021. nelagodu u kršćana i hrišćana diljem Bosne i Hercegovine (BiH), ali također i adekvatne reakcije društvenih institucija i pojedinaca, među kojima osobito valja istaknuti vrlo duhovnu reakciju islamskog teologa akademika Enesa Karića u “Preporodu”, što se svakako može smatrati i stavom Islamske zajednice u BiH.
Međutim takvi fundamentalistički fenomeni kontinuirano se događaju u Bosni, povremeno s najtragičnijim posljedicama kao što je likvidacija obitelji Anđelić na Badnjak 2002. godine, napad na Američku ambasadu, brojna neistražena stradanja povratnika. Analiziraju se posljedice takvih događaja i djelomice liječe, no uzroci se neodgovorno guraju pod tepih kao da bi se njihovim istraživanjima poremetilo i onako loše društveno stanje.
Predavanje dr. Šefika Kurdića održano u Gradačcu, 9. januara 2022. je primjer koji razotkriva uzroke tih fenomena.
Na to predavanje uslijedilo je nekoliko političkih reakcija, nažalost samo s hrvatske i srpske strane, a s bošnjačke se čekaju, ako ih uopće bude. No, ono što nudi politička analiza toga predavanja u dubokoj je sjeni teološke analize koja ovo predavanje razotkriva u pravome islamističkom svjetlu.
Dr. Kurdić polazi od tvrdnje da je sva Bosna islamska i bošnjačka, takva je bila više od tisuću godina, donedavno u njoj nije bilo nevjernika – pravoslavaca i katolika, oni su pridošlice kmetovi, podstanari, u Bosni muslimani trebaju biti gazije – šefovi ili pak šehidi – mučenici za islam.
Takva politička postavka čini BiH nemogućom, u takvoj BiH ne bi željeli živjeti ne samo Hrvati i Srbi i ostali narodi BiH, nego i većina muslimana i jedino rješenje za takvu BiH je podjela.
Iznenađuje da čovjek s doktoratom koji svakako zna da je kršćanstvo u BiH prisutno još od 3-4. stoljeća, da je Bosnu osvojila osmanska Turska i donijela islam, da su Hrvati i Srbi, kršćanstvo i hrišćanstvo ovdje autohtoni, da su bosanski franjevci s brojnim svojim narodom ovdje živjeli za vrijeme sve turske okupacije Bosne, da unatoč tome znanju dr. Kurdić iznosi takve nebuloze.
Dr. Šefik Kurdić u tome predavanju to smišljeno čini, on nije prosvjetitelj, on nastupa kao mobilizator, manipulator emocijama auditorija, njega ne zanima točnost činjenica koje iznosi, nego efekt koji će postići u emocionalnom naboju.
To se još zornije vidi iz teologije dr. Šefika Kurdića. On uporno govori da se muslimani samo trebaju predati Bogu i Bog će ih osnažiti kao što je svojedobno snažio prve muslimane da su ubrzo osvojili sav arapski svijet i šire, a kasnije prodrli čak do Budima. Dakle islam dr. Šefika Kurdića izrazito je militantan, politički islam koji nema veze s izvornim vjerničkim islamom. To je od ključne važnosti što treba objasniti kako islam dr. Kurdića zapravo vodi u najtemeljniju islamističku radikalizaciju.
Predanost Bogu
Bit vjere je predanost Bogu. Vjernik se predaje Bogu koji se objavio, priopćio čovjeku, predaje se Bogu Stvoritelju kao stvorenje i osluškuje Boga, ulazi na trag Božje milosti i prva potreba koju čovjek tada osjeti je očišćenje najdublje razine svoga bića, srca čovječjega, do nulte razine svoga bića, da bude čista, neokaljana, pozitivna.
A onda u vjernika u tome doživljaju milosti počinju rasti najpozitivnije energije dobrote, sućuti, ljubavi, prihvaćanja, predanosti, entuzijazma, počinje se izgrađivati vrijednosni sustav, utemeljenje u smislu života.
To su pravi proizvodi vjere koji nastaju tamo gdje se vjernici susreću da žive svoju vjeru, da žive s Bogom, da se mole. Svako zdravo društvo mora biti zainteresirano za kvalitetno funkcioniranje vjerskih zajednica jer proizvode takve najkvalitetnije proizvede odlučujuće važne za svako društvo. I što je još krajnje važno, to temeljno iskustvo vjere gotovo je posve identično u svakoj religiji, što je teško prihvatljivo mnogim oholim ušima religijskih vođa.
Pogleda li se teološka postavka dr. Kurdića iz ove zdrave perspektive vjere, otkriva se da je njegov islam nešto posve drugo. Naime, on govori o predanosti Bogu, ali u posve drugom smislu najgore moguće izopačenosti vjere. Umjesto ponizne vjerničke predanosti Bogu, u islamu dr. Kurdića vjernik sam sebi umišlja da ga je Bog obdario, ovlastio i opunomoćio da u njegovo ime djeluje, da se ponaša kao Bog.
Francuski dominikanac Adrien Candiard 2020. godine napisao je knjigu Du Fanatisme – O fanatizmu, u kojoj istražuje motive iz kojih je musliman spreman čak ubiti subrata muslimana zato što je kršćanima čestitao Božić. Candiard pronalazi uzroke u teologiji islamskog teologa Aḥmada ibn Hanbalia iz 9. stoljeća u čijem je središtu apsolutna božanska transcendencija – nedostupna onostranost Božja.
Allah je, naime, toliko velik i ljudima nedostupan da ga čak ne možemo ni voljeti, možemo voljeti samo njegove zapovijedi, pa je najbolje ostaviti ga u miru, postrani, u njegovoj veličini. To Candiard naziva “pobožnim agnosticizmom”, oblikom pobožnog zaborava Boga. No, tada ljudima ostaje Božja volja, vjernici znaju što je Božja volja pa je mogu beskrajno vršiti. I ljudi se počinju ponašati kao bogovi, osjete se gospodarima ljudskih života, izguraju Boga s njegova prijestolja na koje oni sjednu, a to je đavao, đavao – šejtan je čovjek koji zauzme Božje mjesto, potpuna suprotnost vjeri.
Tako je Hanbali, zapravo, utemeljitelj islamističkog fanatizma i terorizma. To je najveća opasnost vjere što vrlo lako može postati suprotnost samoj sebi i umjesto najboljih rezultata vjere proizvoditi najveće zločine ovoga svijeta.
U istraživanju katoličkih “karizmatika” pronašao sam sličan fenomen “pobožnog agnosticizma”. Oni sebe proglašavaju primjerice krštenima Duhom Svetim i onda obdarenima i od Boga ovlaštenima, pa Boga gurnu ustranu i nastupaju u Božje ime. Nema više spomena Božjeg imena, nego govore “ja” jezikom u ime Božje, izgrade moćan sugestivan stil nastupa i vežu vjernike uza se pa im ubogi vjernici moraju hodočastiti da održe svoju vjeru, a tu se vrti novac.
Odgovorne biskupije u Hrvatskoj takvim “karizmaticima” zabranjuju nastupe, a u mediokritetskim čak religiozni vođe sudjeluju na seansama takvih “karizmatika”. Kršćanski “karizmatici” vežu ljude uza se, dok je problem u tradiciji islama što se ubogim vjernicima nameće fanatična misija koju nije teško pretočiti u terorizam.
U islamu dr. Kurdića nema traga one fine pobožne vjerničke duše koja osluškuje Boga i na doživljaju milosti stvara najmoćniju preobrazbu dobrote ovoga svijeta. Naprotiv, islam dr. Kurdića ovlašćuje sebe, opunomoćuje sebe da ljudi nastupaju kao bogovi, da postanu fanatici pobjednici ili mučenici, ako padnu na Božjem putu pobjede, onda postaju šehidi, stanovnici raja.
Islam dr. Kurdića nije izvorni islam nego islamizam, fanatična politička militantna ideologija koja zlorabi islam za svoje političke potrebe. Radi se o najtemeljnijoj radikalizaciji iz koje izrasta svaka druga vrsta radikalizacije. Bude li se radikalizacija dr. Kurdića podudarila s aktualnim izazovima, uskoro ćemo s njegovih i sličnih predavanja čuti samozvane proroke koji tvrde da su volja Božja i koji će tumačiti Islamskoj zajednici u BiH, što je islam i što je volja Božja.
No najgore će biti što će taj fanatizam biti spreman na žrtvu, i života, ne samo svoga, nego i života nevinih ljudi koji će biti ubijani za neke više političke ciljeve, čega smo nažalost u BiH svjedoci.
Udruženje građana “Omladinski kulturni centar Gradačac” i slične udruge na kojima gostuju predavači tipa dr. Kurdića sigurno nisu institucije Islamske zajednice u BiH i ne mogu vjerovati da oni organiziraju ovakva predavanja.
Islamska zajednica u BiH s Fakultetom islamskih nauka raspolaže s vrhunskim profesorima, znanstvenicima, akademicima i nesporno vodi politiku zdrava islama i islamske tradicije u BiH i sigurno joj ne može biti cilj predavanje poput ovoga dr. Kurdića.
No, organizacija kojoj je životni interes ovakva islamistička radikalizacija je Stranka demokratske akcije (SDA). U ambijentu institucija tipa Omladinskog kulturnog centra u Gradačcu svi prisutni su 100% glasači SDA. Trebalo bi provjeriti tko financira takve skupove, svakako to ne zaobilazi interese SDA.
SDA potonula u nepotizam, korupciju i političku mlitavost živi jedino još od ovakvoga radikalnoga, fanatičnog islama, manipulira s njime i podržava ga svim sredstvima makar ugrožavao samu BiH državu, no oni ga se ne mogu odreći jer im je to još jedino pouzdana poluga dobitka na izborima i održanja na vlasti. To će Bakir u maniri obiteljske tradicije proglasiti bezazlenim fenomenom i nastaviti podmuklo podržavati takvo djelovanje.
Ovakva islamistička radikalizacija najopasniji je fenomen za opstanak države Bosne i Hercegovine. Argumenti koje nudi dr. Kurdić učvršćuju Republiku Srpsku i podgrijavaju apetite za osamostaljenje Herceg-Bosne. I ne samo to, islamizam dr. Kurdića utemeljuje islamističku radikalizaciju u Bosni i otvara joj zastrašujuću perspektivu s prijetnjom ustanove islamističke džamahirije u kojoj u BiH sigurno ne bi nitko želio živjeti osim muslimana, a svakako ni većina sadašnjih muslimana u BiH.
S ovim fenomenom moraju se zabaviti organi sigurnosti u BiH jer se radi o izravnom izazovu radikalizacije i religioznog fanatizma koji je u korijenu svih islamističkih fundamentalističkih fenomena u BiH.
