Stari Grad na Hvaru u nekom je trenutku, bez puno pompe i reklame, postao najpoželjnija destinacija najsunčanijeg otoka. Nema partijanera kao u gradu Hvaru, zanimljiviji su ponudom od uspavane Jelse.
Uličice stare jezgre načičkane su šarmantnim konobama, malim restoranima i dućanima/galerijama. E tu, u jednoj od njih, 20 metara od starogradske rive, je i restoran Nook s ponudom kafe od 1 euro (2 KM).
Da, i mi smo bili uvjereni da su cjenici stari nekoliko godina, ali nisu. Sve kafe u restoranu koji osim nekoliko stolova na kali, ima raskošnu terasu obraslu oleandrima, koštaju tačno toliko – jedan euro. Kratki espresso, dugačka s mlijekom, bijela kafa… čak i ledena kafa. Sve su jedan euro.
Ove sezone kad se kafa na Jadranu jeftinija od 2,5 eura (5 KM) smatra zgoditkom, Nook u Starom Gradu na Hvaru prodaje ju za jedan euro. I ne gube na njoj. Njihova ledena kafa nema sladoleda ni šlaga, ali istu takvu smo u Jelsi platili 4 eura (8 KM).
Kažu, nemaju u cjeniku ove bez dodataka pa je ledena kava – ledena kava, sa sladoledom ili bez. Uz kafu smo dobili vrč vode, led sa strane i rižin čips s finim dipom. Napravio ga je Tonino koji sve voli napraviti sam, kupuje domaće namirnice pa od njih radi umake, začine, granole, čokoladu…Nas dvije, dva eura – 15 kuna (4 KM), piše Jutarnji.
“Kafa je čista zarada, običaj je marža od 75 posto, naša je marža s ovom cijenom 10-15 posto. Jednostavno nam je bilo žao da ova prekrasna terasa koju imamo prije podne bude prazna, za mene je to grijeh, pa sam u dogovoru sa suprugom, počela nuditi kafu za euro. Ista je kafa u februaru koštala 22 kune, sad je dakle 7,5 kuna”, ispričala je za Jutarnji Dajana, vlasnica Nooka.
Nook je u engleskom žargonu riječ za skriveni kutak, zakutak, zavjetrinu. Dajana, koja je u svijet otišla kao izbjeglica iz Sarajeva i njezin suprug, engleski chef italijanskog porijekla Tonino Cataldo, dosad su se vodili instinktom, a ne pomodarstvom.
Prije dvije su godine s prvim restoranom, otvorenim u pandemiji, bili otočki restoran broj 1. na Trip adviseru, zatvorili su ga dok je bio na vrhuncu, otvorili Nook na sadašnjoj lokaciji i počeli ispočetka.
U Dajaninom je životu bilo puno početaka. U 38 godina je živjela u nekoliko zemalja – Velikoj Britaniji, SAD-u, Ujedinjenim Arapskim Emiratima da bi se skrasila na Hvaru.
Kad je kao mala djevojčica iz miješane porodice morala bježati iz Sarajeva, odlučila se jednog dana tamo i vratiti.
“Oduvijek sam htjela kući, ali kad sam se vratila to više nije bilo Sarajevo kakvog sam se sjećala. Prije toga sam živjela u Americi, u Dubrovniku sam na američkom studiju RIT Croatia završila poslovni menadžment. Uglavnom nakon razočaranja u Sarajevo, vratila sam se u SAD, a htjela u Australiju i dobila sam radnu vizu.
Prije odlaska sam htjela još malo u Dubrovnik, gdje mi je živjela sestra. Htjela sam raditi, a još iz Sarajeva sam poznavala chefa koji je u Dubrovniku bio suvlasnik dva restorana, Ispalo je da se on preselio na Hvar, došla sam za njim, zaljubili smo se pa otišli u Englesku, vratili se i evo nas dosad u Starom Gradu”, govori Dajana.
Njihov je restoran jedan od rijetkih na otoku koji radi i zimi.
U ovu su sezonu ušli s 12 zaposlenih jer je “očekivala prošlu godinu”.
“Dvoje sam ljudi morala otpustiti, ostalo ih je 10-ero, sa svih strana svijeta, od Orašja, preko Banja Luke i Švedske do Argentine, Gvatemale i Kolumbije. Neki dan smo u jednom lokalu popili tri kapučina, dva soka od cijeđene naranče i bočicu vode 30 eura (60 KM). Ko to može platiti? Ja zarađujem hvarske pare pa mi je skupo – kaže.
Vjeruje u septembar, kad u Hvar tradicionalno dolaze gosti veće platežne moći. Problema s pronalaskom radnika nema, mnogi su kod nje, njih šestero, drugu godinu zaredom. U vrijeme našeg su posjeta radile Daša iz Ukrajine i Dunja iz Banja Luke. Svima je plaća 1.000 eura (2.000 KM), imaju stan i hranu, petkom je restoran zatvoren pa svi imaju slobodan dan”, kaže Dajana.
